Kirurg je kupio bocu mlijeka od mlade djevojke sa sela. Sekundu kasnije, kad je ugledao njezinu ruku, ostao je bez riječi…

U danasnjem ćlanku Vam donosimo životnu priču o slučajnom susretu kirurga Eugena Nicolaea i Ane Moldovan, djevojke čiju je teško povrijeđenu ruku operisao dok je imala samo pet godina. Gotovo dvije decenije kasnije prepoznao ju je zahvaljujući ožiljku dok mu je uz seosku cestu prodavala bocu mlijeka, a njihov razgovor ubrzo je otkrio da Ana želi studirati medicinu, ali nema finansijske mogućnosti za nastavak školovanja…

Kirurg Eugen Nicolae vraćao se s medicinske konferencije kada je uz seosku cestu stao kupiti mlijeko od mlade djevojke. Ožiljak na njenoj ruci podsjetio ga je na zahtjevnu operaciju koju je izveo gotovo 20 godina ranije. Pred njim je stajala Ana Moldovan, nekadašnja petogodišnja pacijentica. Kada je saznao da zbog finansijskih problema ne može ostvariti želju da studira medicinu, Eugen je odlučio potražiti stipendiju koja će joj otvoriti novi put.

Eugen Nicolae izgradio je uglednu kiruršku karijeru u Bukureštu. Godine provedene u operacionim salama naučile su ga da ostane koncentrisan u situacijama u kojima svaka sekunda može biti važna. Veći dio profesionalnog života posvetio je pacijentima, medicini i stručnom usavršavanju.

Tog tmurnog dana vraćao se s konferencije. Padala je sitna kiša, a put prema gradu prolazio je kroz nekoliko manjih sela. Nakon kraćeg odmora i jednostavnog obroka nastavio je vožnju, ne sluteći da će ga obična kupovina vratiti u period kada je tek gradio liječničku karijeru.

Ožiljak koji liječnik nije mogao zaboraviti

Uz cestu je ugledao mladu djevojku koja je prodavala svježe mlijeko i sir. Nosila je stariju jaknu, gumene čizme i debelu maramu. Eugen je zaustavio automobil i odlučio kupiti jednu bocu mlijeka.

Kada mu je djevojka pružila bocu, pogled mu se zadržao na njenoj ruci. Primijetio je dugačak i tanak ožiljak koji mu nije djelovao kao trag uobičajene povrede. Prema priči, prepoznao je njegov položaj i način na koji je rana nekada bila zatvorena.

Ožiljak ga je podsjetio na zahtjevnu operaciju koju je izveo kao mladi liječnik. Upitao je djevojku kako je nastao, a ona mu je objasnila da je operisana u Bukureštu nakon nesreće koju je doživjela kao petogodišnjakinja.

Eugen je zatim zatražio njeno ime. Kada je odgovorila da se zove Ana, sjetio se Ane Moldovan, djevojčice koja je gotovo dvije decenije ranije primljena u bolnicu s ozbiljno povrijeđenom rukom. Ljekari su tada strahovali da je više neće moći normalno koristiti.

Operacija je svojevremeno trajala satima. Eugen je bio na početku karijere, ali je insistirao da pokuša spasiti funkciju povrijeđene ruke uprkos lošoj prognozi. Zahvat je uspio, a djevojčica je nakon liječenja nastavila normalno koristiti ruku.

Sada je, dvadesetak godina poslije, istom rukom držala bocu mlijeka koju mu je pokušavala prodati. Susret mu je omogućio da neposredno vidi rezultat odluke koju je donio kao mlad kirurg u bolničkoj sali.

Anin san zaustavile su porodične okolnosti

Njihov razgovor nije ostao samo na uspomenama iz bolnice. Ana je ispričala da s roditeljima živi na maloj porodičnoj farmi. Otac joj je bio bolestan, a porodica se suočavala s finansijskim problemima zbog kojih je i ona morala pomagati kod kuće.

Srednju školu završila je s odličnim rezultatima. Željela je studirati medicinu, ali porodica nije mogla platiti njeno školovanje. Umjesto odlaska na fakultet ostala je na farmi, pomagala roditeljima i prodavala mlijeko i sir uz cestu.

Eugen je kupio sve proizvode koje je tog dana donijela. Zatim ju je zamolio da ga odvede do porodične kuće. Pješačili su nekoliko kilometara, sve dok nisu stigli do male i stare, ali uredno održavane kuće.

Prema priči, Anina majka odmah ga je prepoznala. Susret s liječnikom koji je prije mnogo godina operisao njenu kćerku bio je veoma emotivan. Tokom razgovora Eugen je dobio jasniju sliku o Aninim školskim rezultatima, želji da se bavi medicinom i razlozima zbog kojih nije mogla nastaviti obrazovanje.

Kada je napustio njihovu kuću, odlučio je da njihov susret ne završi samo prisjećanjem na uspješnu operaciju. Tokom narednih mjeseci kontaktirao je profesore, univerzitete i fondacije koje su pružale podršku talentovanim studentima.

Nije joj jednostavno predao novac. Pokušao je pronaći dugoročnije rješenje koje bi joj omogućilo da se posveti učenju i studiranju bez toga da finansijska pomoć zavisi samo od njega.

Šest mjeseci kasnije otvorila su se vrata studija medicine

Prema završetku priče, Ana je nakon šest mjeseci dobila punu stipendiju za studij medicine. Prilika koju je smatrala izgubljenom ponovo joj je postala dostupna, a Eugen joj je tokom obrazovanja postao mentor.

Ana je ozbiljno pristupila studiju, mnogo učila i nastavila medicinsko obrazovanje. Godinama kasnije nekadašnja petogodišnja pacijentica, kojoj su ljekari pokušavali sačuvati ruku, postala je kirurg.

Mnogo godina nakon slučajnog susreta uz cestu Eugen i Ana su, kako se navodi, zajedno ušli u operacionu salu. Više nisu bili liječnik i njegova bivša pacijentica, nego dvoje kirurga koji rade isti posao.

Nakon jedne završene operacije prisjetili su se dana kada je Eugen zaustavio automobil da kupi svježe mlijeko. Ana mu je odgovorila da je ona tada mislila kako samo pokušava prodati jednu bocu, ne sluteći da će joj taj susret ponovo otvoriti mogućnost studiranja.

Njihovi životi povezali su se dva puta. Prvi put Eugenova odluka odnosila se na pokušaj da petogodišnjoj djevojčici sačuva povrijeđenu ruku. Drugi put pomogao joj je pronaći obrazovnu priliku koju vlastitim sredstvima nije mogla ostvariti.

Za Eugena je ponovno poznanstvo s Anom značilo mogućnost da vidi koliko daleko može doseći rezultat jednog medicinskog zahvata. Ožiljak koji je prepoznao uz cestu nije ga podsjetio samo na davnu operaciju, nego ga je doveo do osobe koja je zahvaljujući drugoj prilici kasnije i sama ušla u operacionu salu kao kirurg.