Svjedoci smo da se u cijeloj regiji dešava eskalacija nailja u porodici te da su žrtve uglavnom žene kojima često njihovi partnetri oduzmu život. U ogromnom moru informacija koje nas svakodnevno zasipaju, pojava glumice Ljubinke Klarić na jednoj domaćoj televiziji izazvala je dugotrajnu i burnu raspravu. Iskrena rasprava Ljubinke Klarić o feminizmu iznenadila je javnost i izazvala burne reakcije.
Glumica poznata po svojoj spremnosti na raspravu o tabu temama, artikulirala svoj odgovor na pitanje voditeljice Une Senić o njezinim razmišljanjima o rodnoj neravnopravnosti u svakodnevnom životu i njezinim naporima u borbi protiv iste njezin tim. Koncept rodne neravnopravnosti mi je stran jer u osnovi odbacujem načela feminizma. U Srbiji, pa i u cijeloj Europi, feminizam gotovo da i ne postoji. Žene dosljedno postižu jednake rezultate kao i muškarci. Ljubinka je izrazila nevoljkost da umanji postignuća muškaraca, priznajući značajan doprinos koji daju u područjima kao što su građevinarstvo i popravci automobila, vještinama koje mnoge žene možda ne posjeduju. Na pitanje o rodnoj ravnopravnosti u Srbiji, ona se zapitala imaju li žene jednake šanse kao muškarci. Bez sumnje, ako posjedujete obrazovanje i snalažljivost, imat ćete jednake mogućnosti kao i svaki drugi pojedinac. Doba u kojem su žene bile potisnute, ograničene na kućanske dužnosti i uskraćeno im je pravo glasa davno je prošlo.
U današnjem društvu evidentno je da su žene postale sve asertivnije, nadmašuju muškarce u stupnju agresije, što nažalost dolazi po cijenu pravog feminizma. Čini se da se trenutno stanje feminizma vrti oko prezira prema muškarcima, umjesto da se fokusira na ključna pitanja s kojima se suočavaju žene u zemljama u kojima nemaju osnovna prava, poput prava glasa ili čak pokazivanja lica. Međutim, obeshrabrujuća je konstatacija da feminizam nema nikakav značaj u današnjoj Srbiji. Tijekom izlaganja Ljubinka je postavila jedno misaono pitanje na konstataciju voditeljice o razlikama između Beograda i ostatkaSrbije, te različitosti života žena u unutrašnjosti. Pitala je: “Ako one nisu voljne pomoći same sebi, kako možemo pružiti pomoć ženama u unutrašnjosti?” Una je odgovorila naglašavajući važnost davanja primjera, uključivanja u otvoreni dijalog, osnaživanja drugih u svim aspektima i promicanja svijesti. Ljubinka čvrsto vjeruje da razgovor nije dovoljan za transformaciju žene koja godinama živi na određeni način. Brojni primjeri, televizijski programi i dostupnost interneta pružaju brojne dokaze. Odluka je na vama: izdržite u tišini ili progovorite i izjavite: “Ova osoba me napada.” Institucije postoje za takve okolnosti, a ako ne izvrše svoju dužnost, tu su uvijek mediji. Nitko nije ciljan na temelju spola; na vama je, kao što je rekla Ljubinka, da odaberete. Njezine su riječi izazvale snažan odgovor.
Glumica je kritizirana da živi u zaštićenom svijetu, nesvjesna činjenice da nemaju sve žene privilegiju slobodno se izraziti i izvući iz izazovnih situacija. Iako razlozi mogu biti različiti, važno je napomenuti da to što pojedinci ne traže pomoć ne mora nužno značiti nedostatak želje da poboljšaju svoju situaciju, istaknula je Ljubinka. Ljubinkina perspektiva sugerira da se žene suočavaju s prijetnjama ne samo zbog svog spola, već zato što se svjesno izlažu nasilju ili nepravdi, implicirajući da žrtve snose odgovornost za vlastita iskustva. Da Ljubinka nije jedina s takvim stavom govore i opaske onih koji smatraju da je netko konačno artikulirao ono što su mnogi mislili.
