U današnjem članku vam donosimo priču o Marinku Madžgalju, jednom od najvoljenijih glumaca i muzičara sa prostora bivše Jugoslavije, čiji je život prerano prekinut teškom bolešću. Iza njegovog osmijeha, humora i energije koju je pružao drugima krila se velika lična borba koju nije želio da podijeli sa svima. Posebno je pazio da njegove najbliže ne optereti strahom i brigom, čak i onda kada je njemu bilo najteže.
Marinko Madžgalj ostao je zapamćen kao umjetnik koji je imao rijetku sposobnost da ljude oko sebe nasmije i u najtežim trenucima. Njegove kolege često su govorile da nije bio samo talentovan glumac, već čovjek posebne topline, neko ko je lako stvarao prijateljstva i čija je energija ostajala primijećena gdje god bi se pojavio.
Ipak, iza vedrine koju je pokazivao pred publikom i prijateljima, posljednje poglavlje njegovog života bilo je ispunjeno teškom borbom. Kada je saznao da boluje od karcinoma pankreasa, Marinko nije želio da bolest postane jedina stvar po kojoj će ga ljudi pamtiti. Do posljednjeg trenutka trudio se da zadrži dostojanstvo, vjeru i nadu.
Bolest je otkrivena prekasno, ali nije izgubio vjeru
Marinko Madžgalj imao je samo 37 godina kada je saznao za ozbiljnu dijagnozu. Karcinom pankreasa spada među teže oblike bolesti, a prema navodima iz tog perioda, ljekari su mu saopštili da je situacija veoma ozbiljna.
Iako je vijest bila šokantna, glumac nije dozvolio da ga potpuno slomi. Ljudi koji su mu bili bliski pričali su da se i tada trudio da ostane isti onaj Marinko kojeg su svi poznavali – duhovit, pažljiv i okrenut drugima.
Umjesto da dane provodi samo razmišljajući o bolesti, pokušavao je da radi koliko god je mogao. Vraćao se profesionalnim obavezama kada mu je zdravstveno stanje dozvoljavalo, jer je scena za njega bila mnogo više od posla. Bila je dio njegovog identiteta.
Njegova posljednja poruka javnosti pokazala je koliko je želio da vjeruje u oporavak. Zahvaljivao se ljudima na podršci i poručivao da će se truditi da se što prije vrati glumi i muzici.
Nije želio da Dubravka i kćerka odmah saznaju za operaciju
Jedan od najemotivnijih detalja iz perioda njegove bolesti odnosi se na odnos prema bivšoj supruzi Dubravki Mijatović i njihovoj kćerki Sari.
Kada je saznao da mora na hitnu operaciju, Marinko navodno nije želio da njih dvije odmah saznaju sve detalje. U trenutku kada su bile na odmoru, tražio je da se vijesti ne prenose prije njihovog povratka.
Njegova odluka nije proizašla iz želje da nešto krije, već iz potrebe da ih zaštiti. Nije želio da dane koje su provele van kuće zamijeni strahom, panikom i osjećajem nemoći.
To je bio jedan od trenutaka koji je pokazao kakav je odnos imao prema ljudima koje je volio. I dok se sam suočavao sa neizvjesnošću, razmišljao je prvenstveno o tome kako će njegova bolest uticati na druge.
Za mnoge koji su ga poznavali, upravo ta osobina bila je jedna od njegovih najvećih vrlina – uvijek je pokušavao da sačuva druge od vlastitog bola.
Lana Sekulić bila uz njega tokom najtežih dana
U posljednjim mjesecima njegovog života velika podrška bila mu je vjerenica Lana Sekulić. Ona se, prema navodima ljudi bliskih porodici, nije odvajala od njega i trudila se da mu olakša svaki dan proveden u borbi sa bolešću.
Nakon liječenja i operacije, Marinko je prolazio kroz veoma težak period oporavka. Organizam mu je bio iscrpljen, a dani su prolazili između bolnice, kontrola i pokušaja da se povrati snaga.
Lana je tada stavila mnoge svoje obaveze po strani kako bi bila uz čovjeka kojeg je voljela. Njeno prisustvo davalo mu je sigurnost u trenucima kada mu je bila potrebna najveća podrška.
Pored nje, uz njega su bili porodica, prijatelji i kolege koji nisu skrivali koliko im je teško padala njegova borba.
Prijatelji ga nisu napuštali do posljednjeg trenutka
Među onima koji su bili posebno vezani za Marinka bio je i Ognjen Amidžić. Njih dvojica nisu bili samo saradnici, već dugogodišnji prijatelji koji su zajedno prošli brojne životne i profesionalne trenutke.
Njihovo prijateljstvo posebno je obilježeno kroz bend „Flamingosi“, koji je nastao spontano, iz druženja i šale, a kasnije postao jedan od prepoznatljivih projekata koje je publika zavoljela.
Ognjen je nakon Marinkove smrti često govorio o tome koliko mu nedostaje prijatelj, ali i koliko ga i dalje na neki način osjeća prisutnim u svom životu.
Govorio je da mu se ponekad učini da ga vidi među ljudima, kroz neki pokret ili siluetu. Za njega Marinkov odlazak nije značio prekid uspomena koje su godinama stvarali.
Poseban trenutak pred kraj života: odlazak u Ostrog
Jedan od posljednjih važnih trenutaka u Marinkovom životu bio je odlazak u manastir Ostrog, gdje je poželio da se krsti.
Prema riječima njegovih bliskih ljudi, ta odluka bila je njegova lična potreba i nešto što je želio da uradi iz dubokog unutrašnjeg osjećaja.
Njegov prijatelj Dušan Kovačević otkrio je da ga je Marinko izabrao za kuma, što je za njega predstavljalo veliku čast i emotivan trenutak.
Krštenje je obavljeno u periodu kada je Marinko već bio veoma oslabljen, ali mu je taj čin donio određeni mir. Ljudi koji su bili uz njega govorili su da je i tada zadržao svoju posebnu smirenost.
Fotografije sa tog događaja ostale su privatne, jer njegovi najbliži nisu željeli da javnost vidi njegovu slabost. Željeli su da ga ljudi pamte onakvog kakav je bio – nasmijanog, punog života i energije.
Umjetnik koji je ostavio trag mnogo veći od godina koje je živio
Marinko Madžgalj preminuo je 26. marta 2016. godine. Imao je samo 37 godina, ali je iza sebe ostavio bogato nasljeđe.
Publika ga pamti po brojnim ulogama, ali i po muzici koju je stvarao. Bio je jedan od rijetkih umjetnika koji je mogao jednako uspješno da nasmije ljude na televiziji, dirne ih na pozorišnoj sceni i zabavi kroz pjesmu.
Njegova majka Mirjana jednom prilikom govorila je o njemu sa posebnom emocijom, ističući koliko je njen sin bio čovjek koji je živio punim plućima.
Za porodicu, prijatelje i publiku, Marinko nije ostao upamćen samo kao glumac. Ostao je upamćen kao čovjek koji je i u najtežim trenucima mislio na druge
