Krompir je povrće koje skoro svi vole i koje se može pripremiti na veliki broj načina kao prilog ili glavno jelo. Pored toga krompir ima i prihvatljivu cijenu i često je na trpezi u mnogim domovima.
Nutricionistica je otkrila koje bi osobe trebale izbjegavati jesti krumpir te objasnila čimbenike koji utječu na reakciju organizma na njih. Krompir nije samo omiljena hrana u Srbiji; uživaju popularnost i na globalnoj razini. Bilo da su pečeni, kuhani na pari, hrskavi ili pire, oni su nadaleko cijenjeni. No, ako ste nakon konzumacije doživjeli određene neugodnosti, vjerojatno ste razvili neki oblik alergije na njih. Iako se obično smatra nutritivno vrijednom namirnicom, način pripreme značajno utječe na zdravstvene učinke, a prženje je najnepovoljnija opcija.
- To može dovesti do nekoliko problema, uključujući nadutost, zatvor i povišen šećer u krvi. Osim toga, stručnjaci su identificirali određene skupine pojedinaca kojima se ne savjetuje njegova konzumacija. Prema riječima nutricionista Robina Millera, “krumpir ima visok glikemijski indeks, veći od 70 jedinica, te se stoga ne preporučuje osobama koje imaju problema s metabolizmom ugljikohidrata, onima koji pate od metaboličkog sindroma ili osobama kojima je dijagnosticiran dijabetes melitus. U tim slučajevima konzumacija može izazvati alergijsku reakciju.
Ona naglašava da je crijevna mikrobiota ključna u ovom kontekstu. Osoba može bezbrižno konzumirati krumpir ako ima zdravu crijevnu floru, nema problema s metabolizmom ugljikohidrata i nema nuspojava ove namirnice, čak i ako postoje određene metaboličke bolesti.
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike zamršena je i raznolika, a oblikovala se kroz bezbrojna stoljeća različitim kulturama, geografskim obilježjima i klimatskim uvjetima. Središnji dio afričke prehrane je širok izbor hrane lokalnog porijekla, duboko oblikovane jedinstvenim običajima i klimom različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prevladavajuće prehrane koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično se ove žitarice koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća kao što su slatki krompir ili kasava, dok se kao prilog često poslužuje banku koji se radi od kukuruza ili prosa. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike, osim žitarica, veliku važnost imaju mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka. Znatne količine proteina i vlakana prisutnih u mahunarkama čine ih vrijednom komponentom dnevnih obroka.
Mahunarke se obično ugrađuju u juhe ili variva i pojavljuju se u jelima kao što je juha “egusi”, koja se priprema sa sjemenkama dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, koja se ističe vlažnom klimom pogodnom za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, u svojoj kulinarskoj tradiciji nudi obilje svježih namirnica. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, napravljeno od kukuruza, prati izbor povrća i mesa. Štoviše, prevladava svježe voće poput manga, ananasa i papaje, koje se obično konzumira cijelo ili prerađeno u sok. Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti sjeverne Afrike pogoduju procvatu uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira raznolikom i ukusnom prehranom.
Suština regionalne kuhinje sadržana je u jelima kao što su kus-kus koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari i tagine, sporo kuhano jelo pripremljeno u jedinstvenom loncu. Ova jela obično sadrže ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta daju bogate i živahne okuse. U središnjoj Africi obilje tropskih šuma pruža raznolik niz izvora hrane koji doprinose regionalnom kulinarskom krajoliku.
Ova sorta uključuje korijenje poput kasave i slatkog krumpira, zajedno s lisnatim povrćem koje se koristi u juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačano autohtonim biljem i začinima, pružajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Osim ovih specifičnih regionalnih obilježja, afrički fokus na hranu naglašava očuvanje prirodnih resursa i uključivanje lokalnih namirnica.
