Danas se prisjećamo žene koja je rođena u bogatoj i moćnoj porodici ali joj to nije donijelo sreću nego naprotiv samo muku i bol. Iako nogi maštaju o takvom životu on je pun obaveza i odricanja koje moraju podnijeti članovi ovakvih dinastija.
Djetinjstvo Fawzije, egipatske princeze, ima mnogo sličnosti s bajkom. Poput kultnih ljepotica Hedy Lamarr i Vivien Leigh, odisala je glamuroznom aurom filmske zvijezde, a odrasla je u slikovitoj palači Ras el-Tin u Aleksandriji, gdje je doživjela neizmjernu ljubav i radost. Cecil Beighton, umjetnik kojeg je 1942. naručio “Time magazine”, opisao ju je kao zadivljujuću ‘azijsku Veneru’ s besprijekornim licem u obliku srca i zadivljujućim blijedoplavim očima.
Međutim, njezin život nije bio bez izazova. Osvrćući se na svoje putovanje, oplakivala je gubitak ne samo jedne, već dvije krune, jer se financijska stabilnost njezine obitelji urušila nedugo nakon njezine udaje za iranskog šaha. Rođena 5. studenog 1921., prvorođeno dijete sultana Fuada I. od Egipta i Sudana (koji će kasnije postati kralj Fuad I.) i njegove druge žene, Nazli Sabri, posjedovala je jedinstvenu mješavinu egipatskog i albanskog nasljeđa, što je bilo očito u njoj upečatljiva kombinacija tamne kose i plavih očiju.
Školovavši se u Švicarskoj, naučila je tri jezika – arapski, engleski i francuski. Blagoslovljena golemim bogatstvom, odanim suprugom i fizičkom privlačnošću koja oduzima dah, činilo se da posjeduje sve što se može poželjeti. Ipak, bezvremenska izreka “Čuvajte se ljubomore koju njegujete” služi kao snažna opomena da ostanemo nesvjesni skrivenih istina koje se nalaze unutar zidova doma našeg najdražeg suputnika.
Cecil Beaton, poznati fotograf, vjerovao je da bi Botticelliju, kad bi mu se pružila prilika da rekreira svoju čuvenu Veneru, nedvojbeno odabrao princezu i kraljicu Fawziu Fouad kao izvor inspiracije, zamišljajući je s afričkim naslijeđem. Beaton je bio očaran njezinim licem u obliku srca, upečatljivim plavim očima, primamljivim usnama i besprijekornim kestenjastim pramenovima, razmišljajući o tome kako bi ti atributi bili vješto uhvaćeni na platnu.
Zapravo, Beaton je otišao tako daleko da ju je proglasio utjelovljenjem ljepote, dodijelivši joj prestižnu titulu “najljepše žene na svijetu”. Odrastajući u okruženju punom raskoši i neprestanog divljenja, obožavali su je svi članovi obitelji. Dogovoreni brak podrazumijeva spajanje dviju osoba na način vođen vanjskim utjecajima, umjesto da se oslanja isključivo na osobne preferencije. Iz političkih motiva vjenčao ju je mladoženjin otac, što je bilo od velike važnosti zbog njezine udaje za Mohammada Rezu Pahlavija, budućeg nasljednika iranskog prijestolja.
Ovo je jedinstvo poslužilo kao konvergencija dviju različitih kraljevskih loza – dugogodišnje kuće Alija, koja je vladala Egiptom više od jednog stoljeća, i relativno nedavne loze prinčeva oca, koji je preuzeo vlast u Iranu vojnim udarom prije samo nekoliko godina. desetljećima prije. Konkretno, svadba je spojila sunitsku princezu i šijitskog muslimanskog princa, naglašavajući vjersku raznolikost unutar njihove zajednice.
Ipak, unatoč prvim uvjeravanjima, činilo se da je ovaj brak od samog početka predodređen za propast. U početku se šah suočio s otporom kralja Farouka, Fawzijinog brata i sestre, u njegovoj nemilosrdnoj potrazi za odobrenjem njihove zajednice. Međutim, pod vodstvom svojih savjetnika, koji su prepoznali potencijalne prednosti učvršćivanja regionalnog položaja Egipta kroz ovaj savez, kralj Farouk je nevoljko pristao na brak.
- Par se imao priliku sresti samo jednom, u raskošnoj palači Abdeen u Kairu, prije njihovog vjenčanja 15. ožujka 1939. Odražavajući Faroukov afinitet prema ekstravagantnom isticanju bogatstva, njihova raskošna ceremonija uključivala je izvanredan banket od 20 slijedova. Slavlje se proširilo i na Teheran, gdje se na stadionu odigralo veliko slavlje. Godine 1941., nakon anglo-sovjetske invazije na Iran, Fawzia je preuzela ulogu carice kada je njezin suprug preuzeo prijestolje umjesto svog oca u egzilu.
Neizbježan raspad njihova braka bio je rezultat brojnih kulturnih i međuljudskih sukoba. Fawzijin prijelaz s bratova raskošnog dvora u Egiptu na novi život u Iranu predstavljao je oštar kontrast u načinu života. Izrazila je razočaranje francuskom kuhinjom posluženom na njihovom vjenčanju u Teheranu, smatrajući da joj nedostaje okusa, te je smatrala da palačama nedostaje veličanstvenost na koju je navikla.
Osim toga, njezin odnos s tazbinom bio je buran, jer je trpjela fizičko zlostavljanje od jedne od svojih teta koja joj je jednom razbila vazu o glavu. U međuvremenu se njezin suprug otvoreno upustio u izvanbračne veze. Nakon rođenja kćeri, odlučila se odvojiti od obaveza koje su dolazile s njezinim kraljevskim statusom. Dosljedno je komunicirala isključivo na francuskom jeziku i razvila sve veće neprijateljstvo prema Iranu i njegovim kulturnim običajima.
U potrazi za pomoći, konzultirala se s američkim psihijatrom koji je na kraju utvrdio da boluje od depresije. Nakon što su primili uznemirujuće vijesti o princezinoj nesretnoj situaciji, predstavnici su poslani u Egipat da procijene njezinu situaciju. Nakon što je otkrio stupanj njezine mršavosti, do točke u kojoj su joj ramene kosti stršale poput peraja izgladnjele ribe, njezin brat je odmah poduzeo mjere. Uspješno ju je nagovorio da se vrati kući, a tri godine kasnije, 1948., njihov je razvod službeno zaključen po njezinom dolasku u Kairo.
Sud je službeno proglasio njezin povratak u Egipat sljedećom izjavom: “Dobrobit carice Fawzije ugrožena je klimom Perzije, koja je zahtijevala njezin razvod u suradnji sa sestrom egipatskog kralja. Kako bi njezin razvod bio odobren, ključni uvjet bio je da njezina kći, princeza Shahnaz, mora ostati u Iranu i tamo odgajati. Razvod između sestre egipatskog kralja i iranskog kralja službeno je objavljen, a kao glavni razlog navode se zdravstveni problemi kraljice Fawzije u perzijskoj klimi. Dogovoreno je da se brak razvrgne.
Osim toga, jasno je stavljeno do znanja da razvod neće utjecati na diplomatske odnose između Irana i Egipta. Dobivši zakonsku slobodu godinu dana, Fawzia je naposljetku sklopila brak izgrađen na iskrenoj ljubavi. Godine 1949. prihvatila je bračnu ponudu Ismaila Husseina Shirina, cijenjene osobe u egipatskom društvu i ministra.
Ova zajednica trajala je do Shirinine smrti 1994. godine i rezultirala rođenjem njihovo dvoje djece: sina i kćeri. Unatoč političkim promjenama koje su se odvijale u Egiptu, uključujući svrgavanje njezina brata kralja Farouka 1952., Fawzia je ostala odana svom dragom kozmopolitskom Kairu sve do svoje smrti 2013. u 92. godini života u Aleksandriji.
Tijekom svog života suočavala se i trijumfirala nad padom obiteljske dinastije, raspadom obitelji Pahlavi, dvjema revolucijama, gubitkom nesretnog partnera i odlaskom jedinog čovjeka kojeg je istinski voljela.
