Saša Lošić i njegov Plavi orkestar su u vrijeme kada su se pojavili na muzičkoj sceni bili mladići koji su tek završili srednju školu. Za njima je zavladala prava pomama a njihovi hitovi su i danas među najslušanijima.
Bend “Plavi orkestar”, koji je stekao velika priznanja kao značajan kulturni fenomen. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Saša Lošić, poznatiji kao Loša, glasoviti pjevač grupe “Plavi orkestar”, potaknuo je pravu revoluciju na glazbenom planu. Očaravajući spektakl koji je izveo na pozornici ostavio je trajan trag u umovima njegovih odanih sljedbenika, posebno obožavateljica koje su se našle nemoćne pred njegovom neodoljivom privlačnošću.
Dok su njegova nedavna nastojanja bila usredotočena na Austriju, njegov utjecaj na umjetničku scenu u Jugoslaviji je vječan. Loša, rođen 19.07.1964., porijeklom je iz Banja Luke. Značajan utjecaj na Sašino odrastanje imali su roditelji Dobrota i majka gitaristica. Dobrota, poznati novinar, i njegova glazbeno talentirana majka, koja je radila u knjižnici, odmalena su mu usadili duboku ljubav prema glazbi.
Ta će strast oblikovati njegova umjetnička nastojanja. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja Saša je u prvim mjesecima 1981. godine osnovao svoj prvi glazbeni ansambl Ševin orkestar. Istaknuti Plavi orkestar vuče korijene iz ovog benda koji mu je bio prethodnik. Tijekom četvrtog razreda srednje škole, Losić i Pavičić udružili su snage kako bi producirali kultnu himnu “Suada”, pjesmu koja je postala sinonim za identitet benda.
Loša, koji je vodio bend “Orkestra” od 1985. do početka sukoba u BiH, doživio je nevjerojatnu transformaciju kada se preselio u Ljubljanu i krenuo novim putem marketinškog stručnjaka. Ipak, ljubav prema glazbi ostala je duboko ukorijenjena u njemu. U nastojanju da oživi Plavi orkestar, udružio se s braćom Ćeremida 1997. godine i trijumfalno se vratio u Sarajevo.
- Tijekom boravka u Ljubljani 1995. godine prvi put se susreo sa svojom sadašnjom partnericom Špelom Možina, koja je njegova predana navijačica. Špela, inače profesionalna diplomatkinja, 2017. je premještena u Sarajevo, a Saša je slučajnim spletom okolnosti doveo u njezin rodni grad. Ipak, njegovo srce i dalje žudi da konačno pusti korijene na očaravajućem otoku Hvaru. Trenutačno je njegov primarni fokus na području skladanja, s posebnim afinitetom za stvaranje glazbe posebno skrojene za filmsko platno.
Svojim iznimnim glazbenim umijećem već je značajno doprinio renomiranim kinematografskim djelima kao što su “Gori Vatra”, “Kajmak i Marmelada”, “Outsider”… Lošićeva suradnja s mnoštvom iznimno talentiranih glazbenika i pjevača iz raznih krajeva svijeta. kutaka Europe, uključujući Momčila Bajagića, Vlatka Stefanovskog, Crvenu jabuku, Jovana Kolundžiju, Severina, Zdravka Čolića i mnoge druge, bila je opsežna i plodonosna.
U poznatom scenariju Jugoslavije nalazi se paradoksalna rečenica koja krv povezuje s negativnošću: “Bolje biti pijan nego star.” Ova bezvremenska himna “Bolje biti pijan nego star”, koju su osmislili cijenjeni “Plavi orkestar”, još uvijek odzvanja današnjom omladinom, baš kao i cijelom Jugoslavenskom populacijom. Ova pjesma zauzima značajno mjesto u kolektivnom sjećanju, često služi kao soundtrack za prve susrete s opijenošću i ljubavlju, izazivajući valove nostalgije i ljubavi.
Važno je spomenuti da je Saša Losić, talentirani pojedinac zaslužan za stvaranje ove cijenjene pjesme, prije nekoliko godina priznao zbunjujuću kontradikciju unutar teksta. Pjesma se vrti oko priče o Buci i dubokoj romantičnoj vezi koja se razvila tijekom njihovog srednjoškolskog razdoblja.
Sale je priznao da je skladao stihove ove iznimno popularne pjesme dok je bio pod utjecajem alkohola, a trebalo mu je dvadeset pet godina da prizna njezin inherentni nedostatak logike. Prilično je zabavno kako to ranije nisam shvatio, ali nakon četvrt stoljeća nastupa, došao sam do spoznaje da znatan dio mojih pjesama nema nikakav stvarni značaj. Stihovima nedostaje koherentnost i ne uspijevaju uspostaviti nikakav logičan slijed.
Na moje iznenađenje, čini se da publika nije uznemirena ovim otkrićem. Loši je bilo zabavno kad je to shvatila. Provođenje prohibicije u Jugoslaviji imalo je ogroman politički značaj. Dotična pjesma je u jednom trenutku zapravo bila zabranjena, isključivo zbog negodovanja starijih Novosađana. Loša je ispričao kako negativne kritike kod njih nikada nisu izazvale ljutnju.
Naime, ispričali su incident s Udrugom umirovljenika iz Novog Sada, koji su svoju grupu pokušali zabraniti zbog pjesme pod nazivom “Bolje biti pijan nego star”. Situacija je eskalirala do te mjere da je zaokupila pozornost državnog odvjetništva, što je dovelo do protjerivanja pjesme. Nakon toga krenuli smo na turneju po Jugoslaviji, gdje su radnici na svakom lokalitetu marljivo lijepili bijelim trakama prethodno istaknute plakate.
