Srce je pored mozga naš najvažniji organ koji pumpa krv i ako one ne radi kako treba dolazi do pojave raznih boelsti koje mogu niti i kobne po život. Iako mnogi misle da srčani udar dolazi bez upozorenja to nije baš tačno.
Kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u Srbiji, a svake godine oko 52.000 osoba podlegne ovim stanjima. Ova statistika je jednaka godišnjem gubitku stanovništva koji se može usporediti s gubitkom grada veličine Zaječara. Iako su ove bolesti vrlo raširene, mnogi pojedinci obično povezuju srčanu bolest prvenstveno s dobro poznatim simptomima poput boli u prsima, često zanemarujući nekoliko manje poznatih pokazatelja. Medicinski izraz za zadržavanje vode u nogama i stopalima je periferni edem.
Ovo stanje lako je prepoznati po prisutnosti udubljenja na zglobovima nakon nošenja čarapa. Medicinski stručnjaci upozoravaju da edem, karakteriziran oticanjem, može ukazivati na zatajenje srca. Kada srce ne uspije učinkovito pumpati krv, tekućina može pobjeći iz krvnih žila u susjedna tkiva, što rezultira oticanjem. Edem se obično manifestira u nogama, stopalima i gležnjevima kao rezultat gravitacijskih učinaka. Bitno je naglasiti da većina osoba s perifernim edemom ne boluje od bolesti srca; međutim, provođenje medicinskih procjena je ključno, jer ovo stanje može ukazivati na srčane probleme.
Edem, koji se obično naziva oteklina, može nastati zbog brojnih čimbenika, od kojih su mnogi prolazni i potpuno benigni. Na primjer, nije neuobičajeno primijetiti oticanje u nogama tijekom trudnoće ili u rukama i nogama tijekom putovanja zrakoplovom, što se može pripisati zadržavanju tekućine. Stručnjaci ukazuju da stalni problemi s edemima mogu značiti nepravilan rad srca.
- Kongestivno zatajenje srca, stanje koje karakterizira nesposobnost srca da učinkovito pumpa krv, jedan je od težih uzroka perifernog edema. Stručnjaci ukazuju da stalni problemi s edemima mogu signalizirati nepravilan rad srca. Značajan uzrok perifernog edema je kongestivno zatajenje srca, stanje koje karakterizira nesposobnost srca da učinkovito pumpa krv zbog slabosti.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, povijesno su se smatrale simbolima plodnosti i blagostanja, što potječe iz drevnih kultura. Njihov duboki okus, zdravstvene prednosti i kulturološki značaj čine ih bitnim elementom prehrane dok ih također stavljaju u središte brojnih legendi i mitova. Ovaj esej ima za cilj ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturni značaj smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz stoljeća. Podrijetlo i povijest smokava može se pratiti unazad do Azije, posebno Bliskog istoka i jugozapadne Azije.
Ovo voće je poznato od nastanka ranih civilizacija, a bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su ih Egipćani koristili zbog njihovih ljekovitih svojstava. Osim toga, smokve se spominju u Bibliji i imaju značaj u raznim vjerskim i filozofskim tradicijama, simbolizirajući život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Naime, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. Nutritivni sastav smokava Smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima.
Divan okus smokava može se pripisati visokim razinama prirodnih šećera, a također osiguravaju značajnu količinu kalija, koji je ključan za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, neophodnog za održavanje zdravlja kostiju, zajedno s vitaminom B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i jačanju imunološkog sustava. Istaknuta karakteristika smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacijom samo pet smokava srednje veličine može se dobiti oko 20% dnevnog preporučenog unosa vlakana, čime se pomaže probavi i snižava razina kolesterola.
Štoviše, smokve posjeduju visoku koncentraciju antioksidansa koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Povijesno gledano, kulturološki značaj smokava bio je značajan u različitim kontekstima. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila cijenjena kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su se stabla često posvećivala raznim božanstvima. Vjeruje se da je među najranijim voćem koje su ljudi uzgajali, smokve su poznate po svom brzom rastu i otpornosti na sušne uvjete.
