Jugoslavija je u osamdesetim godinama imala jaku muzičku i glumačku scenu ali je veliki broj mlađih pripadnika potpao pod uticaj droge i njihova ovisnost je u mnogim slučajevima dovela do prerane smrti. Sonja Savić, glasovita ikona jugoslavenske kinematografije, odisala je nesvakidašnjom vitalnošću koja je njezino glumačko umijeće uzdigla do nevjerojatnih visina. Njezina neustrašiva i otvorena priroda, zajedno s njezinim nezaboravnim nastupima u kultnim ulogama, osigurali su joj trajno nasljeđe gotovo dvadeset godina. 2008. godine, u 48. godini života, preminula je u svojoj kući u Kursulinoj ulici. Prema riječima susjeda, stan joj je bio pun šprica, stvarajući turobnu atmosferu. Vijest o nedostatku pokućstva, uz samo prljavi madrac, bila je doista uznemirujuća za sve.
Nakon obavljene obdukcije liječnici su službeno potvrdili njezinu smrt kao posljedicu predoziranja nedopuštenim supstancama, kako stoji u službenim podacima. Samo dva mjeseca prije smrti, Sonja je dala posljednji intervju. Moram priznati, iako ne s ponosom, da sam uspjela zamagliti razliku između svog osobnog života i moje strasti. Ostaje neizvjesno prenosim li tu poruku dosljedno učinkovito ili imam potpunu kontrolu nad utjecajem koji ona ima na publiku. “Nastojim osigurati da moje riječi odjekuju dovoljno dugo da očaraju publiku, jer čak i nakon svih ovih godina, njihovo mi je mišljenje još uvijek važno”, izjavila je tada. Mudrost koju joj je prenijela baka odjekivala je u njezinim mislima dok se prisjećala duboke istine da ljudske oči drže ključ za razumijevanje svega. U tom trenutku, pogled u njezine oči otkrio je dirljivu mješavinu tuge i samoće. Glumica je u tom trenutku podijelila bakinu izreku koja joj je ostala upamćena: “Oči te peku”. Ovaj izraz sada odjekuje u mnogim generacijama kako se približava ponoć. Pečenje u njihovim očima, koje potječe iz nepoznatih izvora, šteti i njima samima i njihovim bližnjima. Čini se da je samoća cijena njezine osobne slobode.
Sonja Savić se kroz svoj profesionalni put aktivno bavila srpskom kinematografijom, ostavivši neizbrisiv trag. Njezin je talent zablistao u pedesetak filmova, uključujući zapažena ostvarenja kao što su “Una”, “Život je lijep”, “Balkanski špijun” i “Šećerna vodica”. Prema vlastitim riječima, život je posvetila glumačkom zanatu, no glasine o korištenju nedopuštenih tvari tijekom 1980-ih ocrnile su njezin neosporan talent. Ove su glasine dobile na snazi zbog njezinih veza s članovima skupine EKV, što je tragično dovelo do prerane smrti nekoliko osoba kao posljedice ovisnosti o opijatima. Sonja Savić jednom je prilikom izrazila svoje zadovoljstvo otkrivanjem osoba koje dijele njezinu nesreću, a ne radost u njihovom društvu. Od malih nogu je, poput mnogih žena, imala snove o budućnosti ispunjenoj brakom i djecom. Njezine fantazije bile su usmjerene oko jednog čovjeka, renomiranog jazz glazbenika Vlajka Lalića. Prvi put su im se putevi ukrstili kada je imala samo 15 godina, a od tog trenutka on je postao njena jedina ljubav. Nažalost, njihovo zajedničko vrijeme prekinuo je tragičan događaj. Godine 1990., dok je plovio za vrijeme oluje, Vlajko je prerano preminuo utopivši se.
Sonja je izjavila da se od kada je u dvadeset devetoj godini otišao muškarac iz njezina života, smatra udovicom. Nakon njegove smrti, Sonja je proživjela razdoblje duboke tuge koje je trajalo nekoliko mjeseci. Nakon toga je odlučila otputovati u Sloveniju, gdje je živjela gotovo desetljeće. Naposljetku se vratila u Srbiju i ponovno se uključila u filmsku industriju, iako ne u onom obimu kao prije. U to vrijeme nailazila je na poteškoće koje su, prema uvriježenom mišljenju, bile posljedica korištenja nedopuštenih sredstava. Sonja objašnjava da je na odluku da ne sudjeluje u “Mi nismo anđeli 2” utjecao izostanak i kostimografa i scenografa. Grupa pojedinaca, otprilike tri ili četiri osobe, bavila se profesionalnim hrvanjem za novčanu naknadu. Među njima izazove je postavio i Žika Todorović, iako ga govornik jako voli i uživa u njegovom uspješnom nastupu protiv ostalih, koji su zaslužili poraz. Moguće je da su u početku razmišljali o isključenju Žike, ali možda su shvatili da bi bilo pretjerano da i njega nema. Radi se o redatelju i troje glumaca, pa su četiri osobe dobile honorare od oko dva milijuna dinara. Značaj ove svote ne treba podcijeniti. Priča se da je redatelj namjeravao napraviti zadivljujući film, ali se na kraju odlučio za “Anđele 3”. Govornik šaljivo napominje da ne mogu dalje razgovarati o ovoj stvari jer bi to moglo ugroziti njihove šanse da dobiju ulogu. Uz vedri smijeh zaključuje Sonja Savić. Sonjin ispraćaj bio je u njezinoj rodnoj Donjoj Gorevnici, no nitko od njezinih kolega nije bio prisutan da joj oda počast.
