Ana Ivanović je jedna od najuspješnijoh srpskih teniserki i prije nego se povukla iz ovog sporta postigla je značajne uspjehe. Danas je posvećena svojooj porodici i sa svojim mužem bivšim nje3mačkim reprezentativcem ima tri sina. Njjen brat je oženjen kćerkom Dragana Džajića a mediji često špekulišu o tome kako njih dvije nisu u dobrom odnosu.
Česte su rasprave o obiteljskim vezama Džajića i Ivanovića, posebice o dinamici između snahe Dragane Džajić i svekra Ane Ivanović.U nedostatku zajedničkih fotografija na društvenim mrežama, nije neuobičajeno da mediji generiraju naslove koji sugeriraju zategnut odnos između svekra i snahe. No, ta je nagađanja u razgovoru za naš list prekinula kćer proslavljenog nogometaša.
Ovo su njene riječi o Ani Ivanović:Komentari na koje sam naišao ostavili su me zaprepašteni. Zaista me zadivljuje kako se prisutnost ili odsutnost na društvenim mrežama sada doživljava kao pokazatelj nečije blizine ili udaljenosti. Zanimljivo, unutar naše obje obitelji, oni od nas koji imaju Instagram suzdržavaju se od objavljivanja slika koje bilježe naša zajednička iskustva. Čini se da je očuvanje privatnosti temeljni aspekt osobnih odnosa.
- Ona je sinu Vidu otkrila kakva je Draganova priroda i kakav je tip tete Ana.Kao i mnogi drugi dječaci, voli sudjelovati u nogometnim utakmicama s prijateljima. Dok su on i teta Ana bez muke nekoliko puta mijenjali tenisku lopticu preko mreže, pokazalo se da se dobro drži.
Biografija:
Ana Ivanović Švajnštajger, bivša srpska tenisačica i nekadašnja prva tenisačica svijeta, rođena je 6. rujna 1987. godine u Beogradu. Trenutno živi u Westendorfu u Austriji, a dom dijeli sa suprugom Bastianom Schweinsteigerom, bivšim njemačkim nogometašem, i njihova dva sina, Lukom i Leonom. Anina je strast prema sportu naslijedila od oca ekonomista Miroslava i majke pravnice Dragane. Njezino zanimanje za tenis počelo je s pet godina, nakon što ju je inspirirala njezina idola Monika Seles.
- Ana je kao rođendanski dar dobila reket i počela trenirati u lokalnoj školi tenisa. Unatoč tome što je ukućani nisu shvaćali ozbiljno, Ana je od malih nogu bila odlučna da ide po svom. Ta se odlučnost očituje u njezinoj odluci da s četiri godine prestane ići u vrtić kako ne bi propustila bratovo odrastanje. Kad je imala samo 11 godina, jedna tvrtka za upravljanje obratila joj se sa značajnom ponudom sponzorstva.
No roditeljima je njezino obrazovanje bilo prioritet pa su morali smisliti rješenje koje će joj omogućiti da briljira i u školi i u tenisu. Zbog toga je Dragana, Anina majka, donijela odluku dati otkaz na poslu kako bi Anu pratila na turnirima. Čak i za vrijeme NATO bombardiranja SR Jugoslavije 1999. Ana je nastavila marljivo trenirati u praznom bazenu sportskog centra u Beogradu.
I Ana i Novak Đoković bili su članovi TK Partizan i bliski su prijatelji od ranog djetinjstva, pružajući nepokolebljivu podršku jedno drugom. Suočena s izazovnim okolnostima, Ana je 2001. donijela tešku odluku da napusti Srbiju i preseli se u Basel, gdje joj je menadžer mogao pružiti potrebnu podršku za napredak u karijeri.
Ana je 2003. službeno krenula na svoj profesionalni teniski put. Godine 2004. teniski svijet primijetio je uspon karijere Ane Ivanović kada se probila do juniorskog finala Wimbledona. Nažalost, poražena je od Kateryne Volodymyrivna Bondarenko. Međutim, Ivanovićev je talent bio neosporan jer je nastavila impresivan pobjednički niz od 26 mečeva i pobijedila na četiri turnira.
