Jučer je u hrišćanskom svijetu obilježen najradosniji praznik Božić. Na današnji dan Srpska pravoslavna crkva obilježava drugi dan Božića uz slavu Blažene Djevice Marije, štovane majke Isusa Krista. Razlog zašto se ovaj blagdan naziva njezinim saborom je to što okuplja vjernike na spomen Majke Božje i njezina sina, a ujedno pruža priliku za širenje božićne radosti jedni drugima izvan granica svojih domova. Danas, drugi dan Božića, vrijeme je kada se prijatelji i susjedi okupljaju kako bi posjetiteljima u njihovim domovima izrazili toplu dobrodošlicu. Vjeruje se da je na ovaj dan važno posvetiti se šetnji i posjećivanju prijatelja i kumova, jer se kaže da je “imućan onaj tko ima prijatelje”.Kako je tradicionalno Božić slaviti kod kuće i prvi dan ovog blagdana posvetiti obitelji, drugi dan je bio rezerviran za posjet rodbini, prijateljima i kumovima.
Na ovaj dan, rašireno je mišljenje da čak i dugogodišnji protivnici pronađu način da poprave svoje nesuglasice, naglašavajući važnost da nikoga ne odbijamo od svog praga. Posvećen Majci Božjoj, ovaj blagdan, poznat kao Velika Gospojina i slavljen kao Pokrov Presvete Bogorodice, ima svoje korijene duboko u ranom kršćanstvu. Drugi i treći dan Božića prate određeni i specifični običaji koji doprinose blagdanskoj tradiciji. Uz razne božićne svečanosti, održava se i pomalo zanemarena tradicija pjevanja božićnih pjesama. Nadalje, u prijašnja su vremena maskirane grupe mladića i nedavno oženjenih pojedinaca išle od kuće do kuće u selu, pjevale mještanima pjesme i zabavljale ih lukavim trikovima, a sve u nadi da će ukućanima podariti dobro zdravlje i blagostanje.
Domaćini su njihov trud nagradili slatkim izborom hrane i primamljivih užitaka. U prošlosti je u Vojvodini bio običaj da seljaci na Božić ili dan kasnije sudjeluju u jahanju konja, poznato kao proslava “Krilati Božić”. U živopisnom prikazu, mladi dječaci ukrašeni svečanom odjećom jahali bi na konjima zajedno s odlikovanim muškarcima, galopirajući užurbanim ulicama sela. Kao što je običaj u narodnoj tradiciji, domaćini bi se obično zaustavljali u domovima mladenki dajući im piće u znak gostoprimstva. U nekim područjima vlasnik kuće nagrađuje pastira pečenim odreskom koji nosi sa sobom na pašnjak. Kako bi zaštitio svoj obrok od neželjene pažnje, on ga lukavo stavlja na čvrstu granu jasena, izvan dohvata znatiželjnih ptica koje žele kljucati. U nekim slučajevima glava je sačuvana do Vasilice. Tijekom ovog posebnog dana nema komadanja kostiju, a pojedinci se pozdravljaju riječima: “Neka je Bog na pomoći…
Trećeg dana, poznatog kao Štefanje, počinju svečanosti s prvim krštenjem u novoj godini, nakon Božića. Kao dio ove tradicije, grupa završava svoj posjet početnom domaćinu i nastavlja ići od kuće do kuće, moleći se za mir. Oni prihvaćaju običaj pozdravljanja i grljenja onih koji su prethodno bili u sukobu, potičući na taj način pomirenje među njima. Budući da je ovaj dan posvećen sveopćem pomirenju i oprostu. Dan nakon Božića običaj je da se iz kuće iznese slama i ostaci božićnog drvca. Obično se slama donosi u voćnjak i pričvršćuje za mlade voćke, dok se dio zapali na bogatom poljoprivrednom zemljištu i ostavi da tinja. Panjevi božićnog drvca čuvaju se zbog svojih ljekovitih svojstava i koriste se tijekom cijele godine za ublažavanje bolesti stoke.
