O kultnoj rok grupi EKV se manje više sve zna a njihove pjesme si i danas najslušanije na prostoru bivše Jugoslavije. Skoro svi članovi benda su preminuli uglavnom zbog konzumiranja droga a jedina žena među njima je bila Magi fascinantna djevojka koju život nije mazio.
Magi, poznata i kao Margita Stefanović, imala je istaknutu ulogu na glazbenoj sceni Jugoslavije. Kao glavni pjevač i tekstopisac renomiranog alternativnog benda “Ekatarina Velika”, odigrala je ključnu ulogu u oblikovanju njegove povijesti. Svojim zadivljujućim glasom i zadivljujućom energijom zaslužila je cijenjenu titulu rock princeze, ostavljajući publiku u čudu. Godine 1982.
Magi je postala članica grupe EKV kada je frontmen Milan Mladenović tražio pjevačicu za njihovu pjesmu “Bledo”, koja je u konačnici postigla veliki uspjeh. Nakon ovog ključnog trenutka, Magi je postala bitan dio grupe, a njihova je glazba nastavila utjecati na više generacija. Surađujući s Milanom, odigrala je ključnu ulogu u stvaranju poznatih skladbi EKV-a, uključujući, ali ne ograničavajući se na: “Ti si sav moj bol”, “Par godina za nas” (Par godina za nas) , “Srce”, “Ljudi iz gradova” i brojne druge.
Te su pjesme karakterizirali dubok lirski sadržaj i inovativni zvučni elementi. Unatoč njezinoj preranoj smrti, utjecaj i trajno nasljeđe glazbe EKV-a ne prestaje, osvajajući ljubitelje alternativne glazbe u regiji. Unatoč iznimnom glazbenom talentu, Magi se isticala kao jedna od najljepših žena Beograda tog doba. U kuloarima se i dalje šuška da njezinom šarmu u jednom trenutku nije odolio ni glumac Žika Todorović.
Unatoč njezinoj ustrajnoj potrazi za dominantnom muškom figurom koja bi mogla ukrotiti njezin kaotični um, Magini su se napori uglavnom pokazali besplodnim. Ipak, jedna osoba, Žika Todorović, imala je jedinstvenu poziciju u njenom životu. Veza koju je dijelila sa Žikom je njena najdugotrajnija ljubavna veza. Nažalost, Žika je ostao škrt na riječima, ostavljajući nas s ograničenim znanjem o Magi.
- Jedino je njegova majka Snežana otkrila da je u mladosti bio prilično suzdržan, usporedivši ga sa skromnim primatom. Ovi detalji otkriveni su na stranicama “Magi – kao nekad”, renomirane knjige rock novinara Dušana Vesića. U novije vrijeme Žika je iskoristio trenutak da se osvrne na svoju prošlost kao bubnjar “EKV-a”. U trenutku mog odlaska iz “Discipline kičme” nisam znao za skori Milanov poziv u “EKV”. No, kad mi se ukazala prilika, potpuno sam se posvetio glumačkom poslu.
Šest mjeseci kasnije našao sam se kako ulazim u “Ekatarinu”, gdje su me dočekali s najvećom pažnjom iako sam bio šest godina mlađi od ostalih. Nisu mi ponudili ništa za probati, čak ni mrvicu. Njihov oprez proizašao je iz prijašnjih negativnih iskustava s prošlim bubnjarima, kako je podijelio Srđan Žika Todorović. Na pitanje osjeća li zahvalnost prema njima na njihovom pristupu, odgovorio je brzo i odlučno.
Naravno, da je tako, on ne bi preživio. Nažalost, usprkos naporima mnogih, Magi nije mogla biti izbavljena iz stiska ovisnosti o drogama, budući da jednom uhvaćena u zamku postaje nevjerojatno teško pobjeći njezinim kandžama i nastaviti normalan život. Kao školovana pijanistica i umjetničke duše, tragično je postala žrtvom vlastitog unutarnjeg svijeta.
Postalo je očito da njezin opstanak ovisi o glazbi koju je stvarala s EKV-om, no upravo je taj aspekt njezina života doveo do njezina pada. Rasplet njezine egzistencije počeo je kada se bend počeo raspadati. Bilo je nezamislivo da netko od izvorne trojke – Mladenović, Stefanović, Pečar – ikada ode iz grupe. Međutim, dogodilo se upravo to. Bojan Pečar, basist i cijenjeni član, preselio se u London 1990. Ova pojava je šokirala bend i naširoko se smatra katalizatorom njihove konačne propasti.
Nakon Pečareva odlaska, bend je nastavio napredovati i čak producirao neke od svojih najjezivijih kreacija, uključujući renomirani album “Dum dum”. No, njihov konačni krah dogodio se 1994. tragičnom smrću Milana Mladenovića od raka gušterače, što je dovelo do raspada EKV-a. Nakon ovog razornog gubitka, Magi je, unatoč golemoj glazbenoj popularnosti, postupno nestala u zaboravu, da se više nikada nije pojavila.
Cjelokupna njezina postignuća, profesionalna putanja i revolucionarni doprinosi glazbenoj industriji bili su izgubljeni zbog silne prisutnosti narkotika u njezinu životu, osobito nakon smrti njezina oca 1996. Neumorno se pokušavala osloboditi tog stiska, pribjegavajući do prodaje obiteljske kuće i kupnje dva manja stana, a preostala sredstva iskoristiti za put u Indiju.
Ova potraga za potpunom preobrazbom u dalekoj zemlji pokazala se besplodnom, što ju je natjeralo da se upusti u niz nesretnih odluka po povratku. Naposljetku se riješila obje imovine, brzo iscrpivši svoja financijska sredstva i na kraju se našla bez doma.
Posljednjih godina života boravila je u nekorišćenoj garaži na periferiji Beograda, a utočište je potražila u prihvatilištu za beskućnike na Voždovcu. Tragično, život joj je okončan 2002. godine na Infektivnoj klinici u Beogradu, gdje je podlegla bolesti u 43. godini života.
