Bolesti srca i kardiovaskularnog sistema u cjelini je jedan od najčešćih zroka smrtnosti u svijetu. Postoji niz bolesti od koje naše srce oboljeva a u posljednje vrijeme se sve češće govori o takozvanom Sindromu slomljenog srca.
Nedavne studije pokazuju da predstavlja opasnost gotovo usporedivu sa srčanim udarom i da ima potencijal utjecati na bilo koga. Takotsubo kardiomiopatija, koja se obično naziva sindrom slomljenog srca, i dalje je enigma medicinskim stručnjacima. Ovo stanje uzrokuje iznenadno i privremeno slabljenje srca, što rezultira simptomima vrlo sličnim onima kod srčanog udara. Istraživači iz Njemačke trenutno istražuju točne uzroke ove rijetke bolesti. Nedavna otkrića pružaju svježi uvid u stanje. Bez ikakvih prethodnih indikacija, srce prestaje raditi – upravo s tim se susrela Gabriela K. Dok je s obitelji večerala u restoranu, izgubila je svijest.
U početku se činilo da je sve u redu dok joj odjednom nije postalo loše. U glavi joj se počelo vrtjeti i prije nego što je uspjela išta smisleno artikulirati, onesvijestila se. Može se činiti da ste izgubili kontrolu nad vlastitim mislima, osjećajući da se događaji odvijaju izvan vaše kontrole. Nažalost, situacija je brzo eskalirala. U trenutku kada sam rekao da se osjećam čudno i da ne mogu disati, izgubio sam prisebnost. Po dolasku u bolnicu pokazalo se da Gabriela K. nije imala srčani udar; umjesto toga, dijagnosticiran joj je takotsubo sindrom.
Ovo posebno srčano oboljenje prvi je identificirao japanski liječnik Hikaru Sato, koji je primijetio neobičnu deformaciju srčanog mišića, koja podsjeća na oblik izdužene glinene posude koja se tradicionalno koristi u Japanu za hvatanje hobotnica, a zove se takotsubo. Stanje se obično naziva sindrom slomljenog srca, što proizlazi iz dugotrajnog uvjerenja da je njegov početak uvijek povezan s dubokim emocionalnim iskustvom, točnije doslovnim “slomljenim srcem”. Ovo objašnjenje daje kardiolog Christian Templin sa Sveučilišne klinike u Greifswaldu. Povijesno gledano, vjerovalo se da ovo stanje potječe isključivo od čimbenika povezanih sa stresom, uz prepoznavanje samo emocionalnih okidača, uključujući gubitak voljene osobe, maltretiranje na radnom mjestu i dijagnozu ozbiljne bolesti.
Međutim, posljednjih godina postoji sve veća identifikacija fizičkih okidača, koji su, zapravo, postali prevladavajući od svojih emocionalnih dvojnika. Fizički okidači uključuju teška neurološka stanja, uključujući moždani udar, epilepsiju i intrakranijalno krvarenje. “Također postoje pacijenti, oko jedne trećine njih, kod kojih se ne može identificirati nikakav okidač”, kaže dr. Templin. Gabriela K. je među onim ljudima kod kojih je uzrok ove teške srčane bolesti za sada neutvrđen. Dani nakon njezina kolapsa u restoranu pokazali su se značajnim izazovom, jer njezino srce više nije funkcioniralo optimalnim kapacitetom.
- Nedavne studije pokazuju da: Prema kardiologu Thomasu Stirmeieru sa Sveučilišne klinike u Lübecku, stopa smrtnosti povezana s takotsubo sindromom usporediva je s onom kod infarkta miokarda. Kod takotsubo sindroma lijeva srčana klijetka postaje izdužena u donjem dijelu, nalik izduženom balonu, te prestaje učinkovito funkcionirati u pumpanju, dok središnji dio srca to pokušava kompenzirati brzim kontrakcijama, iako se taj napor pokazuje neučinkovitim. Istodobno nastaju dodatne komplikacije, uključujući potencijalno zatajenje pumpe lijeve klijetke, kako navodi Christian Templin. Kada dođe do pretjeranog pumpanja u tom području, lijeva klijetka se bori da izbaci krv, uzrokujući povećanje pritiska u glavnoj komori.
Ovo stanje može na kraju dovesti do kvara pumpe. Nakupljanje krvi unutar izdužene komore srca može dovesti do stvaranja ugruška, poznatog kao tromb. Ako ovaj tromb putuje krvnim žilama do mozga, potencijalno može dovesti do moždanog udara. Štoviše, takotsubo sindrom dovodi do pogoršanja srčane funkcije, što dovodi do toga da pacijenti obično doživljavaju kolaps, kao što je bio slučaj s Gabrielom K. To naglašava nužnost hitne medicinske intervencije u slučajevima takotsubo sindroma. Do danas, točni uzroci takotsubo sindroma ostaju nejasni.
Istraživanja se provode na raznim sveučilišnim klinikama diljem Njemačke, uključujući one u Heidelbergu, Greifswaldu i Lübecku. U klinici Lübeck, Thomas Stirmeier ispituje aktivne upalne stanice uključene u takotsubo sindrom, kao i potencijalne okidače za ovo stanje. Brojne kritične stanice postoje unutar imunološkog sustava, a samo identificiranjem onih koje igraju ključnu ulogu u takotsubo sindromu moći ćemo na kraju ciljano usmjeriti određene lijekove na njih.
Trenutno aktivno slijedimo ovaj cilj. Točan tijek bolesti, nazvan patofiziologija, ostaje nejasan. Međutim, sada je jasno da, iako takotsubo sindrom može nalikovati srčanom udaru, bitno je drugačiji. Za razliku od srčanog udara, takotsubo sindrom ne uključuje začepljenje krvnih žila, niti dovodi do smrti bilo kojeg dijela srčanog mišića. Trenutačno liječenje ostaje nespecifično: pacijenti dobivaju lijekove koji se također koriste u liječenju zatajenja srca za stabilizaciju rada srca. Ciljani pristup liječenju postat će izvediv tek kada se temeljito razjasne mehanizmi koji leže u pozadini bolesti.
Prvi dani nakon iznenadne pojave bolesti predstavljaju najopasniju fazu. Nakon toga u mnogim slučajevima srčani mišić pokazuje znakove oporavka. Obično je potrebno oko osam tjedana da srce ponovno počne normalno funkcionirati. Slična situacija je bila i sa Gabrijelom K. Srećom, on je danas opet dobrog zdravlja, prenosi rts.rs.
