Horoskope vole da čitaju skoro svi mada ne vjeruju baš u ono što u njemu piše. Astrolozi smatraju da naš datum rođenja određuje i naše karakteristike a evo koji znakovi žive najduže.
Oni koji dožive više od 100 godina često govore o više razloga za svoj dug život, uključujući zdravu prehranu i redovitu tjelovježbu, kao i pozitivan stav prema životu. Međutim, neka istraživanja i osobno iskustvo sugeriraju da znakovi zodijaka također mogu utjecati na našu dugovječnost. Najnovije statistike o najdugovječnijim osobama pokazuju da tri horoskopska znaka imaju velik broj starijih osoba koje su doživjele duboku dob:
One koji su rođeni u znaku Raka obično karakterizira odana obitelj i sklonost emocionalnoj stabilnosti. Ova posvećenost njihovim voljenima može ih potaknuti da vode zdrav način života. Mnogi Rakovi biraju tradicije koje im omogućuju da ostanu aktivni i perceptivni prema svojim voljenima kako bi maksimalno produljili svoju dugovječnost.
Djevica Djevice imaju reputaciju osoba koje brinu o svom zdravlju. Učinkovita prehrana, redovita tjelovježba i strukturirani način života često su uključeni u njihov dnevni režim. Njihova miroljubiva priroda i analitički pristup životu također mogu pridonijeti smanjenju stresa, što pozitivno utječe na dugovječnost.
Ovan Arijci su obdareni s puno energije, strasti i entuzijazma. Njihova moćna volja i prirodni optimizam često ih uzrokuje da budu aktivni i znatiželjni, što može dovesti do duljeg, ispunjenijeg života. Što je konsenzus? Podaci Gerontološke istraživačke grupe, koja prati podatke o starijim osobama starijim od 110 godina, pokazuju da je većina najdugovječnijih ljudi rođena u znaku Raka (8 od 59), a slijede ih Djevice i Ovnovi sa po 7. Također, u ovoj skupini nalazi se 59 osoba, među kojima je čak 18 žena, što je u skladu s općepoznatom činjenicom da žene imaju dulji prosječni životni vijek od muškaraca.
Unatoč činjenici da horoskopski znak sam po sebi ne može jamčiti dugovječnost, kvalitete povezane s određenim znakovima, poput održavanja zdravih navika, emocionalne stabilnosti i pozitivnog pristupa životu, mogu pomoći u produljenju dugovječnosti.
Bonus tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najomiljenijih slastica na Zemlji. Međutim, put njegovog razvoja nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije nekoliko tisuća godina u središte drevnih srednjoameričkih kultura, gdje je imala drugačiju funkciju od one koju ima danas. Prvi koji su značajnije koristili kakaovce bile su Maje, a potom i Asteci koji su od njegovih zrna napravili napitak “xicocolatl” – gorku, osvježavajuću tekućinu bez šećera, pomiješanu s vodom, začinima i ljutom papričicom.
- Ovo piće nije bilo samo jednostavna poslastica, već slavlje u posudi. Smatralo se da povećava moć, snagu, pa čak i božanska svojstva. Vladari poput Moctezume upijali bi ga svaki dan, vjerovali su da će to povećati njihovu snagu i fokus. Međutim, kakao nije bio koristan samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaovca koristile su se kao oblik valute. Povijesni izvještaji pokazuju da je za kupnju pilića bilo potrebno 10 zrna, a za kvalitetnu tkaninu 100 zrna. U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovna vrijednost. Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili ovo izvanredno piće. Hernán Cortés i njegova ekipa prepoznali su važnost dokumenta pa su ga odlučili pokazati europskom sudu. Međutim, gorak okus nije se svidio Španjolcima.
Počeli su ga mijenjati – izbacili su ljute sastojke i dodali mu šećer i cimet, stvarajući blaži i ugodniji napitak koji je brzo postao naklonjen aristokraciji. Europa je prvi put kušala čokoladu oko 1500. godine, samo u tekućem obliku. Predstavljao je luksuz i obično je bio rezerviran za najbogatije pojedince. Međutim, svaki aspekt industrijske revolucije ovisi o napredovanju procesa industrijalizacije. Tijekom 19. stoljeća čokolada je doživjela novu eru. Švicarska postaje prva koja je uvela inovacije u poboljšanje proizvodnje. Godine 1828. proces ekstrakcije kakaovca je poboljšan, što je omogućilo proizvodnju većih količina.
Kritična prekretnica pripisuje se Danielu Peteru 1875. godine, koji je uz pomoć Henrija Nestléa napravio prvu mliječnu čokoladu koristeći mlijeko u prahu kao matricu. Ova inovacija dosljedno mijenja okus, teksturu i oblik čokolade, koja sada postaje desert u čvrstom stanju. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća veliki proizvođači čokolade kao što su Cadbury, Hershey’s i Mars preuzeli su svijet. Preko njih je slatkiš koji je nekad bio ograničen na elitu sada dostupan svima, i to u više oblika: pločice, praline, kreme i pića.
