U današnjem dobu smo svjedočili gotovo svemu što se do sada smatralo nemogućim, posebno u oblasti moderne medicine. Gotovo svaka bolest može biti skoro pa izliječena, osim tumora, za koje još uvijek nemamo otkriven lijek. Danas želimo istaknuti jednog izuzetnog pojedinca.Paul Alexander, poznat kao “Čovjek sa željeznim plućima”, je 1952. godine paraliziran od dječje paralize. Bio je sposoban samo pomicati glavu, vrat i usta, te je jedva preživio prije nego što su ga liječnici smjestili u metalnu kutiju sa funkcionalnim plućima. Ta mašina ga je održavala u životu sedamdeset godina, no nažalost, Paul je preminuo 11. marta 2024.Saopštenje na zvaničnom sajtu Pola Aleksandra navodi: “Juče je preminuo Pol Aleksander, poznat kao ‘Čovek u gvozdenim plućima’. On je kao dete oboleo od dečije paralize i živeo je u gvozdenim plućima više od 70 godina.” Pol je 2020. godine objavio svoju biografiju “Tri minute sa psom: Moj život u željeznim plućima” i bio je uvršten u Ginisovu knjigu rekorda kao najduža osoba koja je živela u gvozdenim plućima. Kako je Pol bio zatočen u gvozdenoj kutiji? Dijagnosticiran mu je polio kada je imao samo šest godina, tokom leta 1952. godine. U isto vreme, bio je smešten u kutiju nazvanu “vještačka pluća”, gde je ostao više od 70 godina.
Tokom tog perioda, polio je odneo mnoge živote, dok su mnogi ostali nepokretni. S obzirom na nedostatak tehnološkog napretka u medicinskoj zajednici, “gvozdena pluća” su bila najbolja opcija za borbu protiv bolesti.Sa šest godina, Aleksandar je ušao u kuću, izražavajući nelagodu. Njegova majka je već prepoznala simptome. Savjet medicinskog osoblja bio je da ga tretira kod kuće jer u bolnici nije bilo dovoljno mjesta. Nakon pet dana, dječak je izgubio motoričke funkcije, a sposobnost disanja mu je postepeno slabil. Završio je u komi i probudio se u gvozdenim plućima, okružen medicinskim osobljem, s ograničenom pokretljivošću. Paul je živio u toj metalnoj kutiji do svoje smrti 11. ožujka te godine. Paraliziran od vrata nadolje, ipak je odlučio živjeti, nikada ne odustajući. Na pitanje novinara kako provodi dane, odgovorio je: “Obavljam sve što bih radio u normalnom svijetu: perem zube, doručkujem, brijem se, umivam, čitam, gledam TV i slikam…” Kroz mnogo godina koristio je stezaljke upravljane zubima kako bi držao četkicu za crtanje, listao knjige i koristio računar…
Pluća (lat. pulmones) su primarni organ dišnog sustava kopnenih kralježnjaka, određenih riba i nekih puževa (pri čemu su puževi imali primitivna pluća). U sisavaca, pluća se nalaze u prsnoj šupljini zajedno sa srcem. Glavna uloga pluća je prijenos kisika iz atmosfere u krvotok te izlučivanje ugljikova dioksida iz krvotoka u Zemljinu atmosferu. Ova razmjena plinova događa se u tankim strukturama poznatim kao alveole. Prilikom udisaja, zrak prolazi kroz nos (i/ili usta), ždrijelo, grkljan, dušnik, pa se dalje dijeli u glavne lijeve i desne bronhe (lijeva i desna dušnica), te nastavlja kroz sve manje bronhiole do alveolarnih vodova (ductuli alveolares) i na kraju alveola, gdje se odvija razmjena plinova kroz stijenke. Postoji teorija da su se pluća kopnenih kralježnjaka evoluirala iz ribljeg mjehura, što podupiru primjeri dvodihalica među ribama. Neki beskralježnjaci (poput nekih paučnjaka i raka Birgus latro) razvili su organe za disanje na kopnu koji su funkcionalno slični plućima, ali se razlikuju u osnovi.
