Stara poslovica kaže da zdrav čovjek ima hiljadu želja a bolestan samo jednu. Danas govorimo o čovjeku koji je cijeli svoj život proveo u posebnom aparatu koji diše umjesto njega.
Bila je to raliza koja je osudila Paula Alexandera na doživotno zatvaranje u metalnu kutiju. Ova strašna bolest proširila se svijetom 1952. godine. Po njegovom dolasku kući, kada mu je rekao da mu nije dobro, majka je instinktivno shvatila što se dogodilo. Paul je nakon toga izgubio svijest i probudio se imobiliziran unutar mentalne konstrukcije osmišljene da replicira funkciju pluća, čime mu pomaže u preživljavanju. Sedam desetljeća Paul Alexander egzistira unutar ovog mentalnog zatočeništva.
- Iako je napredak doveo do stvaranja novijih i prijenosnijih uređaja dizajniranih da olakšaju disanje, Paul je ustrajao u korištenju željeznih pluća kroz cijelo to razdoblje. Paul Alexander, zatvoren od vrata do pete unutar željeznih pluća, toliko se navikao na njihovu prisutnost da je odbio pristati na stvaranje “rupe u grlu”, koja bi olakšala pričvršćivanje modernijih respiratornih uređaja. Nakon izuma željeznih pluća, pacijenti bi u njima boravili do dva tjedna, nakon čega bi njihov oporavak tekao izvan granica ovog metalnog aparata.
Kako je vrijeme odmicalo, razvoj modernih respiratora omogućio je pacijentima da žive neovisno o takvim metalnim uređajima. Samo dvije osobe u svijetu dijele ovaj stil života: Paul Alexander i Marta Lilliard. Godine 2015. Paul se susreo s krizom jer su metalna pluća počela propadati. S obzirom da je proizvodnja ovog aparata prestala 1960. godine, nabava zamjenskog uređaja nije bila opcija. Naknadno je pronašao Bradyja Richardsa, direktora Laboratorija za ispitivanje okoliša, koji mu je pomogao u restauraciji umjetnih pluća.
U odgovoru na novinarski upit o njegovoj dnevnoj rutini, Paul je izjavio: “Uključujem se u sve tipične aktivnosti svakodnevnog života: nakon buđenja perem zube, doručkujem, brijem se i perem lice, čitam, gledam televiziju i uzimam fotografije… Paul je nekoliko godina koristio hvataljku na zub. Ovaj uređaj mu omogućuje da uhvati kist za slikanje, okrene stranice knjiga i upravlja računalom, između ostalih zadataka.
Promatrajući ga, mnogi pojedinci mogu Paula Aleksandra doživjeti kao najnesretnijeg čovjeka na svijetu; međutim, on je zapravo jedan od onih koji su sretno preživjeli dječju paralizu. U to doba, unatoč korištenju željeznih pluća, mnoga djeca nisu izdržala. “Ova izvanredna osoba tvrdi: ‘Nikada nisam odustao od svojih napora, niti ću to ikada učiniti.’
Bonus tekst:
Kulinarska tradicija Afrike je zamršena i bogata, oblikovana je kroz brojna stoljeća pod utjecajem različitih kultura, geografskih karakteristika i klimatskih uvjeta. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, koja je duboko oblikovana jedinstvenim običajima i klimom različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, a prevladavajuće prehrambene namirnice sastoje se od žitarica kao što su kukuruz, proso i sirak.
Obično se ove žitarice koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”. Fufu, jelo koje se široko uživa, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, uključujući slatki krompir ili kasavu, dok se banku, koji se priprema od kukuruza ili prosa, često predstavlja kao dodatni prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz žitarice, bitne su komponente.
Znatne količine proteina i vlakana koje sadrže čine mahunarke dragocjenom komponentom svakodnevnih obroka. Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, kao što se vidi u jelima poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočna regija Afrike, poznata po svojoj vlažnoj klimi pogodnoj za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, prikazuje bogat izbor svježih sastojaka u svojoj kulinarskoj tradiciji. Na primjer, u Keniji, uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, prati niz povrća i mesa.
