Kako starimo naše tijelo je sve slabije i imamo sve manje energije. Naš prirodni imunitet opada i počinju da se javljaju razne bolesti. Jedna od najtežih koja pogađa starije je demencija.
Čak iu 21. stoljeću, gdje znanost i tehnologija i dalje ubrzano napreduju svaki dan, još uvijek nisu otkriveni lijekovi za bolesti koje pogađaju pojedince diljem svijeta. Demencija je jedna od takvih bolesti. Demencija ima dubok utjecaj ne samo na osobu kojoj je dijagnosticirana, već i na njihovu obitelj i prijatelje. Ovo stanje dovodi do trajnog pogoršanja funkcije mozga, što se očituje kroz probleme s pamćenjem i promjene u ponašanju.
Može utjecati na kognitivne vještine, verbalnu komunikaciju, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i fizičku koordinaciju. Alzheimer Scotland, dobrotvorna organizacija, skrenula je pozornost na specifičan pokazatelj demencije koji se može primijetiti prilikom uspinjanja stepenicama. Istaknuli su da oni koji su pogođeni demencijom pokazuju različite varijacije, a utjecaj stanja varira ovisno o područjima mozga koja su najviše pogođena.
Postoje upozorenja koja sugeriraju da bi osobama s demencijom moglo biti teško penjati se stepenicama. Osobe s demencijom često teško ustaju iz sjedećeg položaja, što povećava rizik od pada. “Problemi mobilnosti povezani s demencijom mogu dovesti do povećane pojave spoticanja i padova.” “Promatranja pokazuju da bi pojedincima moglo biti teško podići noge dok hodaju, osobito kada se kreću stepenicama.” Prema Alzheimer Scotlandu, bavljenje vježbama snage ili ravnoteže dva puta tjedno može smanjiti vjerojatnost padova.
- Ove vježbe mogu uključivati aktivnosti koje uključuju sjedenje, stajanje i hodanje. Unatoč tome, ako ste zabrinuti za svoje zdravlje ili zdravlje voljene osobe, preporuča se potražiti savjet zdravstvenog radnika.
DODATNI SADRŽAJ
Slika je zloglasna ne samo zbog svoje široke popularnosti, već i zbog urbanog mita koji okružuje njezino navodno “prokletstvo”. Prikaz dječaka koji plače vjerojatno je krasio zidove gotovo svakog kućanstva u Jugoslaviji. Ovo umjetničko djelo izradio je talijanski umjetnik Giovanni Bragolino, koji je također poznat kao Bruno Amarillo (1911. – 1981.). Od 1950-ih godina ova je slika postigla značajno međunarodno priznanje, prikazujući zbirku slika uplakane djece i nalaze se u gotovo svakom domu diljem Balkana.
Osim svoje široke privlačnosti, umjetničko je djelo postalo ozloglašeno zbog urbane legende koja okružuje njegovo navodno “prokletstvo”. Godine 2000. Tom Slemen objavio je članak koji otkriva kako je inspiracija za sliku ukorijenjena u “malom uličaru” kojeg je upoznao u Madridu tijekom 1960-ih. Umjetnik je odmah bio očaran ovim tihim siročetom. Dok je Amadio radio na djetetovom portretu, katolički svećenik pristupio mu je s priličnom pažnjom.
Saznao je da je dječak, koji se naziva Don Bonillo, pobjegao nakon razornog gubitka roditelja u požaru. Ovo postavlja pozornicu za narativ koji će očarati one koje privlače teorije zavjere. Bez obzira na gledište, situacija je teška; ako se optužbe pokažu točnima, posljedice su teške, a ako su neistinite, zabrinjavajuće je što su brojni pojedinci pod utjecajem neistina. Intrigantan događaj vezan uz ovo umjetničko djelo zbio se 5. rujna 1985. godine, kada je britanski tabloid The Sun objavio članak o vatrogascu iz Essexa.
U članku se tvrdilo da se točne replike slike često pojavljuju u ostacima spaljenih kuća. Kao rezultat toga, razvila se legenda koja implicira da je slika prokleta, zbog čega su je mnogi ljudi, uključujući vatrogasce, iznijeli iz svojih domova. U epizodi Punt PI na BBC Radio 4, britanski komičar i pisac Steve Punt istražio je ovaj fenomen. Nakon ispitivanja provedenih u Building Research Establishmentu, otkrio je da su reprodukcije bile tretirane lakom kako bi slika bila vatrootporna.
