U Jugoslaviji je postojao zlogasni zatvor na Golom otoku na kojem su ljudi mogli završiti zato što ih je neko lažno optužio i to se dešavalo dosta često. Poznat je i slučaj kada je mada novinarka zbog šale tamo završila.
Goli otok, ozloglašen po smještaju političkih zatvorenika u vrijeme SFRJ, tema je o kojoj se često govori, ali se još uvijek nedovoljno razumije. Brojni pojedinci našli su se na ovom “napuštenom otoku” iz trivijalnih razloga, uključujući ispričavanje šale, pjevanje pjesme ili jednostavno na nesretnom mjestu u nezgodno vrijeme. Istaknuta ilustracija je situacija s mladom novinarkom Ženom Lebl, koja je doživjela teške posljedice zbog pjesme “Druže Tito ljubičice bijela”.
- Sa samo 22 godine našla se u zatvoru na Golom otoku zbog pričanja viceva o Josipu Brozu Titu, gdje je služila kaznu od dvije i pol godine. U tom razdoblju Zeni, židov iz Beograda, nije bio prepoznat u javnosti. O njezinim iskustvima na Golom otoku postoji ograničena dokumentacija, prvenstveno zbog stroge kontrole informacija koju je nametao tadašnji režim. Tek 2013. “Politika” je objavila jedan od rijetkih članaka o njoj.
Ovaj tekst govori o jutru u redakciji „Politike” gde je Zeni podelila vic koji je čula od kolege. U šali se na duhovit način osvrće na pobjedu Jugoslavije na međunarodnom natjecanju cvijeća, ističući ljubičicu od 100 kilograma i aludirajući na pjesmu “Druže Tito, ljubičice bijele, voli te sva mladost”. Nakon što je ispričala vic, prišla su joj dva agenta UDBE, rekavši da je govorila protiv Tita i da se nije proglasila narodnim neprijateljem. Potom je prevezena u zatvor UDB-e Glavnjača, nakon čega je prebačena u logor Ramski rit, potom u Zabelu, Grgur i na kraju na Goli otok.
Tijekom zatočeništva u ovih pet ustanova, od travnja 1949. do listopada 1951., na nju se vršio pritisak da promijeni svoj stav i prizna svoju krivnju. Ovu priču dokumentiralo je i Udruženje novinara. Nakon što je konačno oslobođena, njezin brat Sasha primijetio je da je nalikovala preživjeloj osobi iz Auschwitza. U Beogradu je razumijevanje povratnice s Golog otoka bilo ograničeno, prije svega na užu obitelj. Jedina održiva opcija za nju bila je preseljenje u Izrael, podvig koji je postigla usred brojnih izazova.
U Haifu je stigla nakon što je prošla Italiju. Književnik Danilo Kish u proljeće 1986. u Jerusalemu je upoznao Evu Nahir Panić, bivšu logorašicu Golog otoka. Tijekom razgovora Eva je ispričala svoje doživljaje na Golom otoku, pripovijest koja je duboko utjecala na Kiša, koji je prvi put otkrio da je tamo bio zatočen i Zeni. Kiš nije znao da je postojao ženski logor ne samo na Golom otoku nego i na Svetom Grguru. Osjećao se prisiljenim osigurati da se te informacije sačuvaju kroz kinematografski prikaz.
Tako je osmišljena serija “Goli život” redatelja Aleksandra Mandića, koja je emitirana od 12. do 15. veljače 1990. godine i otkriva brojne dosad nepoznate detalje o Golom otoku. Kish je potaknuo Zhenyu da napiše knjigu u kojoj će detaljno opisati svoja iskustva; međutim, preminuo je prije nego što je svjedočio objavljivanju serije ili knjige. Naslov “Ljubičica bela” postao je bestseler u Izraelu, a potom je 1990. objavljen u Srbiji.
Ženi je na svojim stranicama bilježio svoja bolna iskustva u logoru, otkrivajući mnogima nepoznate aspekte Golog otoka. Značajan citat iz njezine knjige kaže: “Samo žedni znaju cijeniti vodu. Okružena morem i dovedena do ludila od žeđi, ova izjava odražava muku, patnju i poniženje koje je proživjela Jenny Lebl. Rođena 1927. u Aleksincu, od 1933. s obitelji je živjela u Beogradu. Do zadnjih trenutaka posvetila se istraživanju, dajući naposljetku svjedočanstva o jednom mračnom poglavlju jugoslavenske povijesti.
