Naš probavni sistem ima jako značajnu ulogu u našem organizmu i on procesuira svu hranu i tečnost koju unosimo na dnevnoj bazi. Ponekad se desi da dolazi do zatvora i nadutosti a krivac može i da bude hrana koju smo pojeli.
Dok nadutost trbuha može biti posljedica određene hrane ili prekomjerne konzumacije, mnogi pojedinci nisu svjesni da određeno povrće može dovesti do stvaranja plinova i nadutosti. Promjena prehrambenih navika i metoda konzumiranja može ublažiti vjerojatnost pojave nadutosti. Ipak, istraživanje je pokazalo da značajno doprinosi ovom stanju povrće koje se obično koristi u širokom spektru jela: luk.
- Crni luk posjeduje vlakna koja mogu izazvati nadutost, a osobe osjetljive na pojedine sastojke luka mogu osjetiti grčeve u želucu čak i nakon konzumiranja minimalnih količina. Nutricionisti preporučuju onima koji se često susreću s problemima nadutosti da ograniče unos luka, osobito u sirovom obliku. Prema stručnjacima, konzumacija kuhanog luka može dovesti do smanjene vjerojatnosti pojave nadutosti.
Poznato je da određeno povrće, osobito cvjetača, prokulica i brokula, doprinose stvaranju plinova. Kako biste učinkovito spriječili nadutost, preporučljivo je održavati redoviti raspored prehrane koji uključuje nekoliko malih obroka tijekom dana, izbjegavati govor dok jedete i svaki obrok jesti polako.
Bonus tekst:
Afrička kulinarska tradicija zamršena je i raznolika, a stoljećima su je oblikovale različite kulture, geografska obilježja i klimatski uvjeti. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu različite klime i običaji svake regije. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do prevladavajuće prehrane koja uključuje žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično se ove žitarice pretvaraju u osnovna jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu, nadaleko poznato jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, uključujući jam ili kasavu, dok se banku, koji se dobiva od kukuruza ili prosa, često poslužuje kao prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U prehrani Zapadne Afrike mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz razne žitarice, imaju veliku važnost. Znatne količine proteina i vlakana koje sadrže čine mahunarke dragocjenim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, poput juhe “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočno područje Afrike, koje se odlikuje vlažnijom klimom pogodnom za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, prikazuje bogat izbor svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Značajan primjer je Kenija, gdje je uobičajeno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, popraćeno izborom povrća i mesa. Štoviše, prevladava obilje svježeg voća, uključujući mango, ananas i papaju, koje se često konzumira u cijelosti ili prerađeno u sok.
Povoljni klimatski i zemljišni uvjeti sjeverne Afrike potiču cvjetanje uzgoja aromatičnog bilja i začina, što rezultira raznolikom i začinjenom prehranom. Suština kulinarske tradicije regije sadržana je u jelima kao što je kus-kus, koji se sastoji od sitnih žitarica kuhanih na pari, i tagine, sporo kuhano jelo pripremljeno u prepoznatljivom loncu. Ova jela obično uključuju ključne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta daju bogate okuse.
U središnjoj Africi, obilje tropskih šuma pruža raznolik niz izvora hrane koji su sastavni dio regionalne kulinarske prakse. Ovaj izbor obuhvaća korijenje poput kasave i batata, uz lišće koje se koristi u raznim juhama i varivima. Popularno jelo poznato kao “gulaš” napravljeno je od kombinacije povrća i mesa, često pojačanog autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Nadalje, usredotočenost na prehranu diljem Afrike naglašava očuvanje prirodnih resursa i uključivanje lokalnih sastojaka.
Diljem kontinenta mnoge zajednice sudjeluju u održivim praksama koje se odnose na uzgoj i pripremu hrane kojima je cilj smanjiti otpad uz istovremeno povećanje nutritivne vrijednosti. Često se koriste tradicionalne metode za čuvanje hrane i produljenje roka trajanja, kao što su fermentacija, sušenje i dimljenje. Tipična afrička prehrana nudi znatne zdravstvene prednosti. Konzumiranje raznolikog izbora cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima.