Životne sudbine su u većini slučajeva teške i svako od nas je doživio neku tragediju. Međutimvolja ljudi za životom je ogromna a to mnam pokazuju i primjeri onih koji se bore svim snagama i na sve moguće načine.
Unatoč brojnim nedaćama, jedna bosanska obitelj pokazala je nepokolebljivu otpornost i nastavlja borbu lavovskom snagom.Obitelj Kendić-Mujakić iz Velike Kladuše svjedoči koliko je život nepredvidiv i kako nesretnim slučajem može neočekivano promijeniti put.
Konkretno, Enes Mujakić i Arifa Kendić imali su sasvim uobičajenu egzistenciju sve do 2007. godine kada je Mujakić imao samo sedam godina. Živjeli su lagodno, podigli dvoje djece i ništa im nije nedostajalo. Ipak, ispod površine nije sve bilo tako idilično kako se činilo. Arifa je slučajno naišla na šokantno otkriće da je njen suprug imao obilje ljubavnica, od kojih su se neke čak odvažile pojaviti im se na kućnom pragu.
- Tijekom posjeta bolnici, dok sam se vraćao iz Rijeke, čuo sam kako je vlasnik kafića rekao da je Enesova supruga bijesna i upozorila me da ću se fizički ozlijediti ako sazna za mene. U jeku te napete situacije, prišla mi je i otkrila se kao Enesova ljubavnica, tvrdeći da su živjeli zajedno. U napadu bijesa, odgovorio sam označivši je kao jednu od njegovih brojnih družica, sarkastično sugerirajući da bi se ona trebala pobrinuti za njegove potrebe, s obzirom da mu sada treba pomoć u osnovnim zadacima.
Insinuirao sam da se njihova veza temelji na financijskoj potpori i da je njoj osigurano sve što joj je potrebno. Nadalje, uvjeravala sam je da nije jedina u ovoj situaciji, pokušavajući je utješiti. Unatoč nedostatku fizičke privlačnosti, činilo se da Enesovo bogatstvo privlači brojne pojedince.
Enes je godinama bio nevjernik u svom braku, dok je uživao u lagodnom životu. Međutim, dogodio se događaj koji je promijenio život i potpuno promijenio njegove okolnosti. Naime, doživio je tragičnu nesreću u kojoj se strmoglavio s 9 metara visine i sudario s nemilosrdnim betonom ispod.
Događaji koji su se odvijali ostavili su me zbunjenim. Kad sam ga pogledao, nisam mogao prepoznati osobu ispred sebe. Ten mu je poprimio plavu nijansu, a oko glave mu je bila čvrsto omotana guma. Bio sam svjedokom očajničkih pokušaja medicinskih stručnjaka da ga ožive, dajući mu elektrošokove u tri odvojena navrata. Intenzitet situacije teško mi je opterećivao srce, izazivajući osjećaj gušenja. Razvod više nije dolazio u obzir jer je moja prethodna odlučnost da ga ostavim potpuno nestala.
Arifa javlja da su ozljede koje je zadobila dotična osoba velike, uključujući 6 slomljenih rebara, potres bubrega, frakturu vilice i ukupno 14 dijagnoza. Ipak, najteže su ozljede glave, zbog čega se sudski postupak odugovlači. Liječnici su utvrdili da fraktura lubanje nije mogla biti uzrokovana samo padom, već ranijim udarcem. Pojedincu je u potpunosti uklonjeno čelo, što je navelo jednog svjedoka da tvrdi da ih je njihov poslodavac udario stegom prije pada. Arifa tvrdi da sam pad ne bi uzrokovao takvu štetu.
Tijekom putovanja vlakom susreli su se s još jednom nesrećom, za dlaku izbjegavši smrtni ishod.Arifa je ispričala mučno iskustvo iskrcavanja iz vlaka koji je naglo stao, a zatim nastavio kretanje. U tom je trenutku njezin sin tragično izletio iz vlaka, što ju je natjeralo da instinktivno skoči za njim.
- Živo se prisjetila kako ga je vidjela kako leži na tračnicama dok su čekali liječničku pomoć. Po dolasku u bolnicu, neurokirurg je iznio zapanjujuće otkriće – nikada se nije susreo sa sličnim slučajem da je netko pao s vlaka, a da nije pretrpio nikakav invaliditet.
Unatoč nizu nesretnih incidenata, Arifa je izjavila da su ih uspjeli prevladati i nastaviti dalje, naglašavajući da joj je oporavak supruga sada najveći prioritet.
Njegov oporavak i dobrobit od velike su mi važnosti. Čini se da ishod i putanju njegova putovanja vodi viša sila, možda božanska. Unatoč zlokobnim namjerama koje su imale za cilj okončati moj život, danas stojim ovdje, živa i otporna.
Neopisiva djela koja su nam nanesena, gnusno maltretiranje koje su pretrpjela moja djeca tijekom godina u osnovnom i srednjem obrazovanju, natjerali su me da donesem tešku odluku da ispišem svog sina iz srednje škole.
Prema Arifinim riječima, obitelj se i dalje bori s traumama, a djeca često svjedoče očevim epileptičkim napadajima i pružaju joj neprocjenjivu podršku i brigu.
