Prije sedamnaest godina pretrpljen je veliki gubitak ne samo u glumačkoj sredini nego kod svih koji su ga poznavali Pokojni Danilo Lazović bio je takva osoba, koja je bila potpuno predana i strastvena u svom zanatu i želji da bude primjer. Dok se oni starije generacije možda sjećaju njegovog prijašnjeg rada na “Otpisanim”, Šćepan Šćekić iz “Sretnih ljudi” i Čerčil iz “Obiteljskog blaga” uloge su koje su mu donijele prepoznatljivost kod šire publike. Moguće je da je zbog ovih uloga stekao reputaciju čestog gosta kafana.
No, njegovi bliski poznanici i suradnici tvrde da je ovaj prikaz netočan – Lazović nije posebno uživao u ambijentu kafića i barova.Za razliku od svojih vršnjaka, Lazović se nije često nalazio među gužvom u kazališnim bifeima. Kao razlog odsutnosti naveo je nedostatak vremena za bavljenje društvenom scenom beogradskih zabava i klubova.Prema riječima redatelja Siniše Pavića, imao je osobit humor i dobro srce. Nije volio barove, ali je volio zbijati šale. Lazović je duboko cijenio i obitelj i svijet prirode. On i njegova supruga Branka bili su blagosloveni s četvero djece, au želji da im omoguće optimalnije okruženje za sazrijevanje, napustili su urbani centar i preselili se u mirno okruženje Avale. Iako je Danilo doživljavao vrhunac slave, utjehu je nalazio u kućnim obavezama.
Po mom mišljenju, moj otac je napravio izvrsnu odluku što nas je držao podalje od betonske džungle. Čineći to, moja braća i sestre smo mogli uroniti u prirodu i imati zdravo djetinjstvo. Umjesto da smo dokoličarili vrijeme čekajući da stignu dizala, mogli smo uživati u prirodi i svim njenim ponudama. Prema Jeleni Lazović, najstarijoj kćeri njezin je otac bio tradicionalna i očinska figura koja je cijenila i nastojala usaditi snažne moralne vrijednosti svojoj djeci. Odgajao ih je na način tipične srpske kuće, gdje su svačije uloge i postupci bili jasno definirani i gdje je poštovanje Boga bilo temelj njihova odgoja.
Tijekom ovog posljendnjeg intervjua, glumac je dao dragocjene savjete o tome kako živjeti život punim plućima.Cijenjeni Danilo Lazović svojedobno je iznio svoju osobnu filozofiju kako život učiniti smislenim. Istaknuo je kako nastoji stvoriti lijepe trenutke sa svojim najdražima, bilo kroz druženje ili glazbu, kako bi tim trenucima dao značaj. Prema njegovom mišljenju, sve ostalo u životu blijedi u usporedbi s ovim trenucima ljepote. Lazović je preminuo 25. ožujka 2006. godine od posljedica srčanog udara. Preminula osoba imala je 55 godina. Iz poštovanja prema željama obitelji, tijekom sahrane nisu držani govori. Umjesto toga, sa razglasa je pušten snimak Lazovićeve recitacije pjesme Svetog Nikolaja Velimirovića „Kosovski zavjet cara Lazara“ kako bi svi prisutni čuli. Njegovo posljednje počivalište je Topčidersko groblje.
