Pre nego što je postala muzička slava, Aleksandra Prijović je vodila život koji je bio tipičan za njene vršnjakinje u Belom Manastiru u Hrvatskoj. Iako nije završila srednju školu, bila je izuzetna učenica OŠ “Dr. Franjo Tuđman”, gdje je učestvovala na školskom natjecanju iz hrvatskog jezika u osmom razredu. Kako svjedoči fotografija do koje smo došli, Aleksandra je na takmičenju 2010. godine osvojila peto mjesto sa ocjenom 50. Unatoč impresivnom nastupu, Priya se nije kvalifikovala na županijsko takmičenje, koje je bilo otvoreno samo za učenike sedmog i osmog razreda koji prvi na rang listi. Aleksandra je nakon završene osnovne škole upisala program hotelijerstva i turizma u Drugoj gimnaziji „Beli Manastir“, ali nije završila program, završivši samo tri od četiri obavezna razreda.
U početku sam pohađao drugu srednju školu i završio tri razreda bez ikakvih problema, ali nisam mogao da završim četvrti. Život me jednostavno odveo u drugom pravcu. Kada se san koji ste oduvek gajili, kao što je moj da pevate, iznenada materijalizuje, skloni ste da zanemarite sve ostalo. U mom slučaju, to je bila škola. Mnogo sam putovao zbog muzičkih takmičenja, posebno zbog šou programa talenata “Zvezde Granda” u Beogradu, i kao rezultat toga, moje studije su otišle u drugi plan. Ne mogu poreći da se stidim što nisam završio četvrti razred. Žao mi je i odlučna sam da završim školovanje, kako je Aleksandra jednom izjavila lokalnim medijima. Vredi napomenuti da je naš tim prethodno posetio Beli manastir i predmetnu školu, gde je Prija bila izložena maltretiranju vršnjaka zbog težnje da postane pevačica. Tokom naše posjete, naišli smo na uposlenika koji je odbio razgovarati za našu publikaciju.
Nakon zaključavanja vrata Osnovne škole “Dr. Franjo Tuđman”, osoba je kratko odgovorila: “Nisam siguran na koga se odnosite. Sjećam se da ova ustanova nosi ime po Franji Tuđmanu, ali svako sjećanje na određenu djevojčicu je izbegavajući me.” Na istoj lokaciji susreli smo se sa Priyinim poznanicima iz mladosti koji su izrazili svoje divljenje njenim uspehom i slavom. Takođe su napomenuli da su uprkos nasilju koje je pretrpela od svojih vršnjaka kao devojčica, ponosni na njene uspehe.
Kao dete sam se družio sa Aleksandrom iako je bila godinu dana starija od mene. Međutim, posljednji put smo proveli vrijeme zajedno prije nešto više od godinu dana, kada sam bila u posjeti na odmoru. Aleksandra je izuzetna devojka – uvek zrači radošću i pozitivnim stavom, bez obzira šta se oko nje dešavalo. Dok su je jedni zbog toga kritikovali, drugi su joj se divili zbog istog kvaliteta. Izuzetno mi je ponosno čuti da je neko iz naše zajednice, ko je odrastao uz nas, postao tako omiljen. Ovo su bile riječi koje je naš tadašnji sagovornik podijelio.
