Ljudi svojim ponašanjem otkrivaju jako puno stvari o sebi a da to nisu ni svjesni a stručnjaci upravo iz toga mogu zaključiti mnogo stvari o nama. Prema psiholozima ljudi koji imaju nisku inteligenciju najčešće imaju i ove osobine.
Psiholozi identificiraju nekoliko navika koje mogu ukazivati na nisku inteligenciju. Studije pokazuju da specifični obrasci ponašanja mogu poslužiti kao očiti pokazatelji ograničenih kognitivnih sposobnosti. Ispod je sedam od ovih navika, praćeno prijedlozima za njihovo uklanjanje kako bi se poboljšala vlastita inteligencija.
- 1. Odsutnost znatiželje Inteligencija se često povezuje sa znatiželjom. Albert Einstein je slavno primijetio: “Nemam poseban talent. Samo sam strastveno znatiželjan.” Ovu perspektivu podržavaju psiholozi, koji radoznali um smatraju značajnim pokazateljem povećane inteligencije. Prema tome, odsutnost znatiželje može sugerirati suprotno. Pojedinci koji se rijetko raspituju, pokazuju malo entuzijazma za stjecanje novih znanja i nemaju tendenciju istraživati različite teme mogu imati ograničene intelektualne sposobnosti. Međutim, znatiželja je osobina koja se može njegovati. Nikada nije prekasno da počnete postavljati više pitanja i pokazivati istinsko zanimanje za svijet oko sebe.
2. Odgoda radnje Odugovlačenje je prevladavajuće ponašanje. Unatoč tome, uporno odgađanje može biti povezano s nižom inteligencijom. Studije pokazuju da kronično odgađanje znači poteškoće u učinkovitom upravljanju vremenom i donošenju zdravih odluka. Osim toga, naglašava nedostatke u izvršnim funkcijama, koje su ključne komponente inteligencije. Pojedinci koji se suočavaju s odugovlačenjem često doživljavaju stres koji se može izbjeći i smanjenu produktivnost. Kultiviranjem učinkovitih vještina upravljanja vremenom, postavljanjem dostižnih ciljeva i raščlanjivanjem zadataka na upravljive komponente, može se učinkovito boriti protiv ove tendencije, čime se poboljšavaju kognitivne sposobnosti.
3. Neadekvatne vještine slušanja Neki pojedinci pokazuju nedostatak odgovarajuće pažnje prema svojim sugovornicima; oni mogu kimati u znak potvrde, ali ne uspijevaju shvatiti bit poruke koja se prenosi. Psiholozi sugeriraju da nedostatak sposobnosti slušanja može ukazivati na nižu razinu inteligencije. Koncentracija, analiza informacija i točna interpretacija osnovne su komponente učinkovitog slušanja. Studije pokazuju da iskusni slušatelji bolje razumiju druge, vještiji su u rješavanju problema i sposobni su donositi odluke na temelju dobrih informacija. Poboljšanje vještina aktivnog slušanja pridonosi poboljšanju kognitivnih funkcija i sposobnosti kritičkog mišljenja.
4. Nedovoljna prilagodljivost Sposobnost prilagodbe promjenama služi kao značajna mjera inteligencije. Visok stupanj kognitivnog razvoja ogleda se u fleksibilnosti mišljenja, spremnosti na suočavanje s izazovima i težnji za inovativnim rješenjima za različite okolnosti. Pojedinci koji se bore prilagoditi promjenama često se drže zastarjelih navika i obrazaca ponašanja, unatoč njihovoj neučinkovitosti. Spremnost na prihvaćanje promjena i želju za stjecanjem novih znanja potiče intelektualac razvoj i povećanje ukupne produktivnosti u životu.
5. Pretjerano oslanjanje na vlastito razumijevanje Povjerenje je vrijedna osobina; međutim, njegov višak može spriječiti osobni razvoj. Psihološki stručnjaci primjećuju da pojedinci koji čvrsto vjeruju u vlastitu ispravnost i odbacuju mogućnost pogreške često pokazuju ograničene kognitivne sposobnosti. Pretjerano samopouzdanje koči i učenje i razvoj, ograničavajući pristup novim uvidima i perspektivama. Prepoznavanje stalne prilike za učenje pomaže u izbjegavanju ove zamke i potiče intelektualni napredak.
6. Ignoriranje alternativnih perspektiva Psiholozi napominju da je sposobnost razmatranja različitih perspektiva značajna komponenta inteligencije. Pojedinci koji nedvosmisleno odbacuju stavove koji su u suprotnosti s njihovim vlastitim pokazuju nedostatak kognitivne fleksibilnosti. Njegovanje empatije, kritičkog mišljenja i sposobnosti procjenjivanja različitih perspektiva značajno pridonosi poboljšanju inteligencije i potiče veću prilagodljivost u izazovnim okolnostima.
7. Odsutnost samosvijesti Ključni element u intelektualnom razvoju je samosvijest. Pojedinci koji ne razumiju vlastite snage i slabosti suočavaju se s nedostatkom u pogledu učenja i osobnog rasta. Kultiviranje samosvijesti zahtijeva promišljanje, emocionalnu inteligenciju i sposobnost kritičke procjene vlastitog ponašanja. Svjesnost doprinosi boljem donošenju odluka i potiče intelektualni rast.
