Iako je smrt sastavni dio života skoro svi je se plašimo i doživljavamo na različite načine. Neki ljudi vjeruju da ona nije kraj i da postoji zagrobni život i tako se nose sa činjenicom da će jednog dana otići sa ovog svijeta.
Slično likovima iz klasične književnosti, osobe s cikloidnim karakteristikama često odlaze u prisustvu svojih voljenih. Pojedinci predisponirani tjeskobi i neizvjesnosti često se fiksiraju na slike svojih posljednjih trenutaka. Neki zamišljaju svoju smrt u zoru, uz ocean ili unutar planinskih vidika. Ipak, jedan redovnik mi je dao značajan uvid: “Ne brinem se o uvjetima mog izlaska ili prisutnosti onih koji će tamo biti.”
- Ono što za mene ima istinski značaj je preminuti u molitvi, izražavajući zahvalnost Bogu za dar života i priliku da sudjelujem u Njegovom veličanstvenom stvaranju. Nakon brojnih razgovora s pacijentima o smrti, shvatio sam da naša svrha nije tražiti znanje o onome što postoji izvan ovog života. Umjesto toga, naša temeljna odgovornost leži u potpunom prihvaćanju života u njegovom najfinijem i najživopisnijem obliku.
Iako svaki trenutak na kraju mora završiti, to ne znači da bismo se trebali suzdržati od uživanja u svakom iskustvu koje nam je dostupno. Kako bismo uspostavili smislenu ostavštinu, bitno je posvetiti se njegovanju naših obitelji i njegovanju dubokih odnosa s onima koji su nam dragi. Pojedinci koji nas vole i razumiju, poštovat će naše sjećanje i osigurati da ono opstane dugo nakon što odemo.
DODATNI TEKST
Priča o kamenu mudraca U dalekoj prošlosti, kada je čovječanstvo duboko vjerovalo u moći prirode i nadnaravnih entiteta, postojala je zagonetna planinska dolina zvana Hesperia. Ovu dolinu karakteriziraju bujne šume i netaknute rijeke, au srcu se nalazi tajanstveni kamen poznat kao “Mudri kamen”. Legenda kaže da je Mudri Kamenčić posjedovao izvanredan prirodni talent koji mu je podaren, dajući mu izvanredne sposobnosti.
Pojedinci koji su se s njim susreli nalazili su utjehu u odgovorima na pitanja koja su im opterećivala srce. Ipak, ova izvanredna sposobnost bila je regulirana posebnim smjernicama. Prije pristupa mudrosti kamenja, pojedinac je morao shvatiti vitalnu lekciju o životu. Jednog dana, mladić po imenu Elan, poznat po svojoj hrabrosti i radoznalosti, otkrio je postojanje Kamena mudraca. Odlučio je potražiti kamen, čvrsto vjerujući da će otkriti njegovu sudbinu i podariti mu sreću.
Stoga je krenuo na putovanje prolazeći kroz planine i šume, suočavajući se s raznim izazovima i neočekivanim preprekama tijekom cijelog pothvata. Nakon nekoliko dana putovanja, Elan je konačno stigao do srca doline, gdje je ugledao Kamen mudraca, obasjan sunčevom svjetlošću koja je strujala kroz krošnje drveća. Kamen je zračio blistavim nizom boja, slično svjesnom biću. Elan se oprezno približio i upitao kamen: “Koji je put do istinske sreće?” Kamen nije odmah odgovorio.
Umjesto toga, ilustrirao je živu sliku pojedinaca koji su dolazili i odlazili, pomažući jedni drugima, razmjenjujući smijeh i šireći radost. Dok je Elan promatrao te slike, shvatio je da istinska sreća leži u temeljnim elementima postojanja: dobroti, zajednici i činu pomaganja drugima. U zaključku, Kamenčić je primijetio: “Prava sreća nije u materijalnom bogatstvu ili značajnim postignućima.”
Umjesto toga, ono se temelji na načinu na koji se osoba bavi drugima i spremnosti da se podijeli i radost i tuga. Prava sreća može se otkriti otvaranjem srca i pružanjem pomoći onima u vašoj blizini. Ovim novim uvidom Elan je izrazio svoju zahvalnost. Prije povratka u svoju dolinu, Mudri Kamenčić se posvetio pomaganju svoje zajednice, njegovanju radosti i uzdizanju onih u svojoj blizini.
Tijekom godina, njegova nesebična djela dobrote stekla su mu divljenje i naklonost zajednice. Priča o Kamenu mudraca opstala je kroz stoljeća, služeći kao dirljiv podsjetnik da istinska sreća proizlazi iz velikodušnosti, a ne gomilanja, te da svaki pojedinac posjeduje sposobnost prosvijetliti i razveseliti druge u svojoj sredini.
