Bio je jedan od prvih košarkaša sa ovih prostora koj je zaigrao u NBA ligi. Po završetku igračke karijere u Sjedinjenim Američkim Državama, Vlade Divac vratio se u rodni kraj gdje je osnovao Zakladu “Ana i Vlade Divac”. Tijekom svojih nastojanja suočio se s nekoliko prepreka koje su ozbiljno ugrozile njegovu dobrobit. Vrsni košarkaš naišao je na nekoliko padova, a ti su izazovi štetno utjecali na njegovo psihičko i fizičko stanje.
U to vrijeme, dok sam radio, kolega je tražio da nabavim lijek za njegovo dijete. Izrazio mi je zahvalnost što sam pomogao njegovom djetetu, ali me nekoliko mjeseci kasnije javno isprozivao u tabloidima. To je bilo zbog toga što nismo primili obećani iznos novca sa našeg zajedničkog radnog mjesta. Kad mu je buknuo čir, bilo je to teško vrijeme. Kao sportaš, bio sam navikao gurati preko praga boli, ali ovaj put je bilo posebno mučno i krvario sam nekoliko dana. Medicinsko osoblje je neumorno radilo da mi spasi život i čak mi je dalo brojne transfuzije krvi. Sljedeći dan, dok sam se još oporavljao od šoka, javila mi se organizacija za dobrovoljno davanje krvi s molbom da se oglasim dok sam još u bolnici. Zanimljivo, ja sam među najčešćim davaocima krvi u Srbiji, Divac je ranije spomenuo. Iskustvo je već bilo prilično uznemirujuće, ali najmučniji događaj bio je prerano preminuo moj otac, a da tada nisam znao. Po dolasku u bolnicu, liječnica mi je priopćila vijest čim me ugledala, bez ikakvog pokušaja da me ponudi da sjednem ili utješim: „Vaš otac je preminuo”.
Vlada se prisjeća niza teških događaja koji su se nizali jedan za drugim. Prije očeva sprovoda zatražio je posljednji put da vidi svog preminulog oca i zamolio je osoblje pogrebnog poduzeća da otvori lijes. Nažalost, za to vrijeme Vlade je primijetio ženu koja se predstavila kao novinarka kako pokušava fotografirati. Tjedan dana nakon incidenta, policija ga je zaustavila dok je bio na putu. Sportaš je u razgovoru za medije podijelio svoje iskustvo kako ga je policajac zaustavio dok se vraćao iz Prijepolja, dok je njegova majka još bila u bolnici. Izrazio je osjećaj uništenja zbog boli uzrokovane situacijom. Policajac, muškarac u tridesetim godinama, zaustavio ga je, a sportaš se ponudio da plati kaznu. Međutim, policajac ga je uputio da ostavi auto i nekoliko kilometara prođe pješice. Sportaš je poslušao i pričekao prijatelja da ga pokupi.
Nakon pola godine pojavio se preda mnom momak i njegova bolesna majka moleći me da joj pomognem u borbi protiv leukemije. Čuli su za moje prošle uspjehe u pomaganju drugima i tražili su moju pomoć. Iako sam prepoznao momka, nisam ga mogao točno locirati dok mu majka nije otkrila da je pripadnik policije i Divac je shvatio da je to taj policajac koj ga je kaznio. . U tom sam trenutku osjetio navalu gorčine u sebi, a žuč mi je potekla dok sam pokušavao ublažiti potisnutu frustraciju koju sam gajio.
