Jugoslavija je puno ulagala u sport i kulturu i iako mala zemlja imala je zapažene rezultate na tim poljima. Kada je u pitanju kineatografija snimljen je veliki broj kvalitetnih filmova prije svega zahvaljujući takentu glumaca.
Ružica Sokić iskreno je priznala svoju strepnju oko trudnoće, spoznaje koja ju je u konačnici dovela do toga da ne želi imati djece. Tri je desetljeća život dijelila sa suprugom Miroslavom Lukićem, a njezine posljednje riječi na samrtnoj postelji dočarale su dubinu te ljubavi. – Samo da me ne zaboraviš. Ove dirljive riječi koje je Ružica Sokić uputila svom suprugu sažimaju duboke emocije i životne izazove s kojima se suočava jedna od najomiljenijih glumica bivše Jugoslavije.
Iako je njezino postojanje bilo prepuno iskustava prikladnih za kinematografsku priču, nije ga karakterizirao samo sjaj svjetla pozornice, već i teški trenuci njezinih ranih godina, potraga za vlastitim identitetom i odluka da prigrli ljubav i suosjećanje – čak i prema onima koji su joj nanijeli patnju. Ružica Sokić rođena je u obitelji Petra Sokića, trgovca i jednog od osnivača uglednog beogradskog lista Pravda. Njezino odrastanje nije bilo obilježeno prednostima, već surovom realnošću njezina doba.
Dolaskom Drugog svjetskog rata u Beogradu obitelj gubi sve što je posjedovala. Njihova tiskara, njihovi stanovi i njihovo dostojanstvo bili su oduzeti napredovanjem nove vlasti. U skladu s prevladavajućom “ruskom stambenom formulom”, mještani sela Rušnja bez oklijevanja su useljeni u njihov trosoban stan. U intervjuima koji su uslijedili, Ružica se osvrnula na to vrijeme kao na najmučniju fazu svog života, ističući maltretiranje i zatvaranje koje je njezin otac trpio zbog svojih uvjerenja i izražavanja. Iako se suočio sa smrtnom kaznom, na kraju je pušten; međutim, bio je lišen građanskih prava i živio je pod vječnom sumnjom, što je onemogućilo normalan život.
Usprkos tim nedaćama, Ružica je u Miroslavu Lukiću otkrila duboku ljubav, koji joj je bio ne samo suprug, već i nepokolebljiva podrška u raznim životnim razdobljima. Ipak, donijela je životnu odluku koju je mnogim ženama, kako onda tako i sada, i dalje teško shvatljiva – svjesno je odustala od majčinstva. Kako je artikulirala, karijera joj je bila na prvom mjestu, a strepnja oko poroda i potencijalni poremećaj njezinih kreativnih nastojanja naveli su je da odustane od roditeljstva.
Štoviše, problematično djetinjstvo u kombinaciji s postojanom egzistencijalnom neizvjesnošću usadilo joj je želju za autonomijom. Nastojala je izbjeći obveze koje bi je mogle omesti. Ovaj način razmišljanja bio je ukorijenjen u dubokom i trajnom strahu od gubitka kontrole. Unatoč tome što nije imala vlastite djece, Ružica je svoju ljubav i odgajateljske instinkte usmjerila prema svom bratiću Ivanu Trifunoviću, koji će kasnije biti prepoznat kao muftija Abdulah Numan.
Njegov izbor da prihvati islam stvorio je nelagodu u obitelji; no Ružica je bila jedina članica koja je otvoreno prigrlila tu odluku. Pozvala me je na ručak i raspitivala se o mojim iskustvima u Indiji. Za razliku od drugih, ona je bila jedina osoba koja je odlučila govoriti. Njezina ljubav prema meni bila je slična ljubavi majke prema djetetu. Veza koju je dijelila s Ivanom primjer je vrlina tolerancije, razumijevanja i iskrene ljubavi – osobina koje je Ružica njegovala i utjelovljivala, unatoč brojnim nepravdama koje je pretrpjela.
- Ružica Sokić preminula je 2013. godine u 79. godini života nakon dugotrajne borbe s Alzheimerovom bolešću. Njezina je smrt označila završetak izvanredne umjetničke ere, kao i života obilježenog izazovima, ljubavi i odlukama koje nisu uvijek bile jednostavne, ali su bile obilježene poštenjem.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, koja je odigrala ključnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću dugom više od pet tisućljeća, češnjak potječe iz središnje Azije i od tada se proširio na razne regije diljem svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti. Glavni aktivni spoj u češnjaku, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima.
U drevnoj egipatskoj kulturi češnjak je imao veliki značaj, smatran je svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a ostaci češnjaka otkriveni su u grobnicama faraona. U staroj Grčkoj i Rimu sportaši su prije natjecanja konzumirali češnjak, dok su ga vojnici uzimali prije bitaka kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoje ljekovite prednosti. Zbog svoje kulinarske i terapeutske namjene, češnjak je neizostavan u svakoj kuhinji i jelu.
Ima ključnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sva jela. U suvremeno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a nepoželjan zadah možete ublažiti sokom od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili kombinacijom s maslinovim uljem.
