Od početka globalne zdravstvene krize, usljed pojave korona virusa naše postojanje je doživjelo potpunu transformaciju, što je dovelo do suštinske promjene u načinu na koji živimo. Uticaj pandemije bio je dalekosežan, predstavljajući ogromne poteškoće na globalnom nivou i pogađajući svaku naciju. Mnogi od nas su već zaboravili kako je tada naš način života izgledao a mi vam donosimo jedan mali podsjetnik. Među bezbroj izazova, posebno hitno pitanje pojavilo se sa ogromnim prilivom pojedinaca kojima je bila potrebna hospitalizacija, što je potom skrenulo pažnju sa drugih pacijenata kojima je hitno potrebna medicinska pomoć.
Kako bi se spriječilo širenje virusa, korištena je jedinstvena metoda za sahranjivanje onih koji su postali žrtva. Naime, metalni lijesovi su korišteni isključivo u tu svrhu. U tom okviru, u Indiji se tokom 1930-ih odvijao intrigantan događaj. U maju mjesecu, Mutijala Gadaja se oprostio od svoje supruge Giriame, koja je preminula u bolnici od virusa, ili su mu barem tako tada prenijeli.
Kao rezultat ograničenja posjeta, nije mogao posjetiti svoju suprugu. Ipak, tražio je najnovije informacije o njenom dobrobiti od medicinskog osoblja. Nažalost, kasnije su ga obavijestili o srceparajućoj vijesti da je ona tragično izgubila bitku s bolešću. Pridržavajući se njihovog uobičajenog rituala, pažljivo je umotao njen beživotni oblik u čaršav. U strahu od mogućeg širenja zaraze, donio je odluku da je ostavi umotanu i nastavio se prema njoj ponašati kao da je njegova voljena žena, nesvjestan pogrešnog identiteta.
Što mu je tuga još veća, kasnije je obaviješten o tragičnoj smrti njegovog sina, što je navelo porodicu da organizuje zajednički komemorativni skup. U narednim danima, Girijem, puna bijesa, stigla je na kućni prag, uznemirena zbog toga što joj muž nije posjetio. U medicinskoj ustanovi dogodila se žalosna greška, koja je dovela do sahranjivanja neidentifikovane žene.
