Sestre i braća bi trebali da budu jako bliski jer nakon smrti roditelja ne ostaje im niko drugi iz te porodice ali se ponekad desi da oni nisu u dobrim odnosima pa čak i nemaju kontakt.
Nakon deset godina bez komunikacije, iznenada ju je nazvala njezina sestra sa strašnom prijavom – boluje od neizlječive bolesti. Međutim, pripovijest tu nije završila. Sestra je pokrenula zahtjev, bez ikakve pripreme, tražeći da ona preuzme troje djece nakon njihove smrti. Žena se nikada prije nije susrela s tom djecom. Ovaj neočekivani zahtjev doveo je glavnog lika do teške odluke. U početku se činilo da nema druge nego ispuniti sestrinu posljednju želju, no ona je to odbila. Uzrok je jednostavan: želi izbjeći žrtvovanje svog života i radosti koju su ona i njezin suprug godinama njegovali. Ona i suprug su na početku braka donijeli značajnu odluku da neće željeti djecu.
- Nasuprot tome, njezina sestra već je imala dvoje djece od šest i osam godina, a nedavno je rodila i treće dijete. Međutim, otac nijednog od ove djece nije identificiran. Bivši muž njezine sestre tvrdi da djeca nisu njegova jer ga je ona tijekom godina varala s različitim muškarcima. Njih dvoje nisu bili izravni; starija sestra je starija 6 godina i nisu se razvile kao prijateljice. Njihova su kolektivna sjećanja uglavnom mračna, a zadnji put su razgovarali na sprovodu svojih roditelja. Žena je iskrena govoreći da ne vjeruje da je legitimno tražiti od supruga da odgaja tuđu djecu, posebno zato što bi to negativno utjecalo na njihov brak.
Izgubila je vjeru u suprugovu sposobnost da shvati ili povinuje se ovoj odluci, a također se boji da će ostati sama. Stabilnost njezinih financija i braka od najveće su joj važnosti i ne želi ih ugroziti čineći nešto što nije htjela. Priznaje da ima pravo biti sebična jer je briga o djetetu, koja se često smatra obvezom prije 18. godine, zapravo doživotna obveza. Njezina je sestra svojim postupcima izgubila muža, smatra da nije njena odgovornost spriječiti je da iskusi rezultate svojih postupaka. Ovakvu vrstu obveze nemoguće je učiniti, pogotovo jer s djecom nije bilo prethodnog emotivnog ili životnog druženja. Nakon što je odbila ponudu, sestra je odbila popustiti.
Odgovor je bio žestok i uključivao je nepristojne riječi, a ubrzo su se pridružili i prijatelji njezine sestre, kritizirajući je i optužujući je zbog odluke. U tim slučajevima, umjesto da prihvati ulogu koju je predložila njezina sestra, predložila je drugu ulogu: da plati DNK testiranje i da privatni istražitelj pronađe biološkog oca djece. Time je pokazala da je spremna pomoći na drugi način, ali ne i preuzeti roditeljski autoritet. Reakcije na ovu pojavu na društvenim mrežama i forumima bile su podijeljene.
Mnogi ljudi izrazili su svoju podršku riječima poput: Ako ne poznajete ovu djecu, kako se mogu osjećati kao kod kuće s vama? Osim toga, nije svatko rođen sa sposobnošću da postane roditelj, a to je sasvim prihvatljivo. Neki su čak zagovarali da sestrini prijatelji, koji sada kritiziraju glavnu junakinju, umjesto toga razmisle o preuzimanju skrbništva. S druge strane, bilo je i onih koji su je podržali, navodeći da je emotivna bol sestre koja je na izmaku života dovoljna da objasni djecu koju ima bez roditelja. Mnogi ljudi su priznali da bi taj zahtjev mogao biti posljednji sestrin zahtjev vjere, jer je ona više odana sestri nego bilo kome drugome.
Ova pripovijest postavlja teško, ali značajno pitanje o granicama i pravima izbora u životu. Je li legitimno izabrati vlastiti put i živjeti svoj život, pa makar to značilo ostaviti djecu bez nadzora roditelja? Je li legitimno biti suosjećajan prema sebi i svojim načelima, a istovremeno biti pošten prema drugima? U ovom slučaju, žena je odlučila brinuti o sebi i svom braku, jer je svjesna da bi preuzimanje odgovornosti za tuđu djecu moglo dovesti do uništenja onoga što je izgradila. Odluka je to koju je teško donijeti, koja ima značajan utjecaj na emocije, ali i definira osobne granice. Ova situacija posebno dolazi do izražaja zbog složenosti obiteljskih odnosa i načina na koji su oni često isprepleteni očekivanjima i zahtjevima koji su ponekad nedopustivi.
Dodatno, osvrće se na važnost poštivanja osobnih odluka, posebice kada su posljedice dugoročne i značajne. Glavna junakinja odlučila je da se neće odreći svoje osobne slobode i braka zbog tereta koji nije odabrala i koji joj po pravu ne pripada. U svijetu u kojem je praksa žrtvovanja drugih uobičajena, ova pripovijest pokazuje da pravo na sebičnost, što uključuje brigu o vlastitom životu, radosti i granicama, ne smatra se lošim. Ovo također pokazuje da je ponekad potrebno dati prioritet ljubavi prema sebi, čak i kada okolnosti zahtijevaju teške odluke. U konačnici, nitko ne može s apsolutnom sigurnošću odrediti ponašanje nekoga tko sam bira svoj put u složenoj i dvosmislenoj prirodi života.
