Prije nekoliko dana je preminula velika srpska glumica Rada Đuričin koja će zauvijek ostati zapamćena po svojim ulogama koje je ostvarila u filmovima i serijama. Ona je bolovala od demencije a ovo su početni simptomi bolesti.
Zbog demencije je nekoliko godina bila u bolnici jer se nije mogla sama brinuti o sebi. Slavna glumica Rada Đuričin preminula je u 91. godini života, ostavivši za sobom izuzetno naslijeđe u srbijanskom glumištu, gdje je napredovala kako u nastupima uživo, tako i na televiziji. Tijekom godina, glumica je izdržala dugotrajnu borbu s demencijom, što je zahtijevalo stalni medicinski nadzor i odgovarajuće liječenje drugih zdravstvenih problema.
- Prema insajderu koji je upoznat s poznatom glumicom, Informer prenosi da je nakon Radine hospitalizacije otkriveno da ona ima oblik demencije koji zahtijeva stalni nadzor. Donedavno je imala njegovatelja koji je brinuo o njezinim potrebama; međutim, kako joj se stanje pogoršavalo, primljena je u bolnicu na stalni medicinski nadzor. Rada Đuričin diplomirala je i književnost i glumu.
Završila je školovanje na FDU uz vršnjake poput Nikole Simića, Ružice Sokić i Velimira Bate Živojinovića. Odlikovana za svoj umjetnički doprinos, nagrađena je nagradom Zlatni puran za životno djelo. Kroz svoju blistavu karijeru igrala je u brojnim filmovima i serijama poput „Selo gori, a baba se češlja“, „Tajne vinove loze“, „Miris kiše na Balkanu“ i „Rat. Između raznih drugih tema, postavlja se pitanje: Je li gubitak pamćenja rani znak upozorenja na demenciju? Važno je napomenuti da gubitak pamćenja obično nije početni simptom bolesti.
Ako se problemi s pamćenjem ne pogoršaju tijekom razdoblja od najmanje šest mjeseci i ne ometaju svakodnevni život ili posao, vjerojatno ne ukazuju na demenciju. Međutim, ako se gubitak pamćenja poveća i dovede do poteškoća, neophodna je liječnička procjena. Početak demencije može biti obilježen atipičnim promjenama u ponašanju koje se čine neskladnima s uobičajenim karakterom pojedinca, a često ih primjećuju osobe u njihovoj blizini.
U početku također mogu postojati manifestacije poremećaja koji utječu na govor, kontrolu kretanja, orijentaciju, pažnju, kogniciju i razne druge funkcije mozga. Proces procjene uključuje neurološke i psihijatrijske procjene, neneuropsihološke procjene, relevantne laboratorijske pretrage krvi, skeniranje mozga ili magnetsku rezonancu, kao i sve daljnje potrebne pretrage. Prepoznavanje specifičnog tipa demencije bitno je zbog potrebe za prilagođenim pristupom liječenju.
Koji elementi dovode do pojave demencije? Proizlazi iz kombinacije moždanih poremećaja i stanja koja utječu na druge organe i tkiva – ukupno oko 150 – koja dovode do propadanja živčanih stanica (neurona). Budući da je regeneracija tih stanica gotovo neizvediva, većina ovih stanja rezultira postupnim smanjenjem tijekom vremena u tri prepoznate domene demencije: kognitivne funkcije, ponašanja i svakodnevnih životnih aktivnosti. Dva najčešća oblika demencije su Alzheimerova bolest i vaskularna demencija.
DODATNI TEKST
Kada se takvo ponašanje dosljedno održava tijekom mjeseci ili čak godina, može rezultirati slabljenjem i labavljenjem sfinktera, što može pridonijeti stvaranju želučane kile. Iako toga često nismo svjesni, brzo konzumiranje velikog komada hrane može uzrokovati niz problema, od kojih neki mogu biti vrlo ozbiljni. Tom se temom premijer bavi na Instagramu, uz spoznaje dr. Predraga Dugalića, specijalista gastroenterologije i pionira u endoskopskom liječenju bolesti jednjaka.
Kako se hrana kreće kroz otvor dijafragme i ulazi u želudac, veliki komadi hrane mogu iznenada ispuniti želudac, stvarajući pritisak na mišićni sfinkter koji se nalazi u dijafragmi. Prema liječniku, ako se ovakvo ponašanje nastavi mjesecima ili čak godinama, sfinkter može oslabiti i na kraju otkazati. Ovo stanje, poznato kao hijatalna kila, opisuje pomicanje organa iz jedne tjelesne šupljine u drugu, posebno iz trbušne šupljine u prsnu šupljinu. Početna indikacija javlja se kada se dio želuca pomakne u prsnu šupljinu, što dovodi do prvog simptoma: povećanja nakupljanja zraka, što se često primjećuje kao češće podrigivanje.
Obično su podrigivanje i žgaravica najraniji znakovi, nakon kojih slijedi refluks želučane kiseline u jednjak, što se može očitovati kao povećana kiselost. Ako ovo stanje potraje, kiselina može dovesti do upale jednjaka. Dr. Dugalić pojašnjava da kada su živčani završeci sluznice jednjaka izloženi želučanoj kiselini, pacijenti uz osjet kiseline osjećaju i peckanje. Osim toga, pun želudac može vršiti pritisak na srce, potencijalno rezultirajući srčanim aritmijama, kao što je ubrzan rad srca. Često se ovi pacijenti prvo posavjetuju s kardiologom zbog problema sa srčanim ritmom ili osjećaja preskakanja srca (ekstrasistola), prije nego što konačno potraži našu skrb.
