Danas vam donosimo jednu tužnu priču koja je na žalost sve učestalija i na našim prostorima. Arifa (56) i Mehmed Ogrešević (60), bračni par iz Bosne, trenutno su u teškoj obiteljskoj krizi koja je ozbiljno narušila njihovo zdravlje. Unatoč njihovim hrabrim naporima da osiguraju svoje troje djece, nisu očekivali ogromnu bol koju će im njihov sin prouzročiti, naizgled bez ikakve provokacije.
Prije tri godine Mehmed je možda doživio moždani udar, za koji sumnjam da je uzrokovan golemim stresom i teškoćama. Zbog toga je izgubio sposobnost govora, a dobio je i epilepsiju. Noge mu drhte i više ne može čitati ni pisati. Zbog njegovog stanja ne mogu ga ostaviti samog. Iako smo tražili liječničku pomoć i posjećivali bolnice, smatra se da nije sposoban za operaciju. Moje zdravlje također nije dobro jer sam imala dvije operacije abdomena. Ove detalje Arifa je ispričala u intervjuu za TV Krajina. Nakon što su se vjenčali, par je dobiodvije kćeri i sina u svoju obitelj. Kćeri su od tada zasnovale vlastite obitelji, no par im i dalje pomaže kad god je to moguće i često ih posjećuje. Što se tiče sina, on je do prije sedam godina ostao na njihovoj skrbi.
Naše kćeri nam pomažu koliko god znaju, ali ne želimo ni njih previše opteretiti. Nažalost, nepoznato nam je gdje se nalazi i u kakvom je stanju naš sin, a nismo sigurni ni zašto je otišao od kuće. Među nama nije bilo sporova, čak smo zajedno uzgajali i krastavce. No, nakon što je na sve pristao, nestao je ne javivši nam se. Tražeći odgovore, posjetila sam tetu da se raspitam o situaciji. Odgovor koji je dobila nije bio onakav kakav je očekivala.Ona joj je rekla da njhov sin ne želi kontakt sa njima.. Arifa razmišlja zašto se on nije potrudio posjetiti i razgovarati o njihovim problemima. Svaki dan se poslušno brine za svog supruga koji se nikada nije u potpunosti oporavio od posljedica moždanog udara. Unatoč tome što se ne osjeća dobro, brinem se za sve njegove potrebe kao što su kupanje, odijevanje i brijanje. Iako smo suočeni s teškom financijskom situacijom, objašnjava da je sve što radim za njega motivirano ljubavlju. Kako nemamo stalan izvor prihoda, Mehmed je premlad za mirovinu, morali smo pronaći načina da se snađemo. Čak mi ni poljodjelstvo nije dolazilo u obzir jer su liječnici zabranili kopanje.Jedan od najtežih trenutaka za nju je bio kada je Mehmed primljen u bolnicu; tada je bilo neizvjesno hoće li se izvući.
Suznih očiju prepričava kako je o situaciji obavijestila sina preko posrednika, među kojima su bili šogor i bliski prijatelji. Kad je bio podvrgnut operaciji, supruga ga nije posjetila, što je pogoršalo njegovu tugu. U razdoblju od sedam godina, unatoč brojnim pozivima ljudi koji su ga pozivali da se vrati kući, nije reagirao i nije se vratio. Mehmed i ja smo ga nekoliko puta sreli u gradu, ali nas nije pozdravio. Jednom sam ga prilikom vidjela iz auta i brzo je prešao ulicu. Ne vjerujem da je oženjen. Bez obzira na to, ja ću svoje dijete u svakom trenutku prihvatiti natrag u svoj život. Sada, više nego ikad, trebamo ga, posebno zbog njegove emocionalne podrške. Unatoč tome što sam ga mnogo puta sanjala, nisam uspio doći do njega. Bio je izazov smiriti i mog muža. Iako ljudi mogu širiti glasine, naši susjedi su svjesni što smo učinili za našeg sina. Arifa je zaključila očekivanjem da će im se sin uskoro vratiti.
