Siniša Mihajlović, proslavljeni srpski nogometaš i trener, tragično je preminuo u 54. godini nakon dugotrajne borbe s leukemijom. Ova vijest je pokosila njegove obožavatelje u Srbiji i Italiji iako se znalo da vodi borbu sa opakom bolešću. Siniša nije bio samo izuzetan profesionalac nego i netko tko je uvijek bio tu za druge i unosio dobrotu u njihove živote. Pokazao je ogromnu hrabrost u borbi protiv razorne bolesti.
U Italiji je Sinišina Arianna stekla afirmaciju kao televizijska voditeljica. Njihov prvi susret dogodio se u jednom restoranu, a kad ju je ugledao, nije mogao a da ne zamisli ljepotu njihovog budućeg potomka. Par je izmijenio zavjete 1996. u općini Campidoglio u Rimu, a kasnije je svoju obvezu potvrdio 2005. u samostanu u Sremskim Karlovcima. Tijekom 26-godišnje veze na svijet su poželjeli petero djece – dvije kćeri i tri sina. Prije njihovog braka također je dobio još jednog sina s Talijankom s kojom je bio u ljubavnoj vezi. Tijekom 2019. godine Viktorija, Sinišina kći, napisala je knjigu pod naslovom “Siniša, moj otac” u kojoj je iskreno dočarala izazovne trenutke s kojima se njezina obitelj susrela nakon njegove dijagnoze. Siniša se od 2019. godine bori s leukemijom, dijagnozom na koju je neočekivano naletio. Pripisujući bolove aduktorima igranju padela, Mihajlović je potražio liječnički savjet u Bologni, gdje su liječnici inzistirali na dodatnim pretragama. Rođen je 1969. godine u Vukovaru, a na svoj slavni nogometni put krenuo je s Vojvodinom. Kroz karijeru je krasio terene renomiranih klubova poput Crvene zvezde, Rome, Lazija i Intera. Njegovo menadžersko umijeće proširilo se na razne talijanske momčadi, uključujući Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Milan, Sampdoriju i Torino, uz njegov mandat glavnog trenera srpske nogometne reprezentacije.
Obitelj Siniše Mihajlovića jučer je proživjela izuzetno težak dan. Da je cijenjeni nogometaš trijumfirao nad opakom bolešću, 20. veljače radosno bi se proslavio njegov 55. rođendan. Umjesto turobne tišine i iskrenih molitava, dom njegove drage obitelji ispunio bi smijeh. Nažalost, sudbina je imala drugačije namjere. Majka i dalje nosi svoju crnu kosu kao simbol žalosti. Supruga Arijana i djeca čuvaju drage uspomene, dok brat Dražen svakodnevno dijeli uspomene na svog voljenog Mihu. Sinišina obiteljska kuća u Sremskoj Kamenici sada služi kao šarmantni muzej, u kojem je izložena impresivna kolekcija njegovih dresova, trofeja, fotografija, medalja, pa čak i njegove dvije autobiografije koje je osobno napisao tijekom svog života. Emotivnu posvetu napisao je svojoj majci Viktoriji, kojoj je poklonio jednu od svojih knjiga Želim izraziti svoju zahvalnost mojoj majci koja mi je ne samo dala život nego je bila uz mene tijekom cijele moje bolesti. Zahvalan sam na neizmjernoj ljubavi koju mi je iskazivala i nastavlja mi iskazivati. Siniša Mihajlović, lik neizmjerne hrabrosti i otpornosti, posjedovao je izuzetnu emocionalnu dubinu. Nije bježao od iskazivanja svoje ranjivosti, prepoznavši da su suze prirodan i prihvatljiv odgovor, o čemu svjedoče brojne prilike u kojima smo svjedočili ovakvom iskazivanju sirovih emocija.
Sjećanja koja se ističu su ona koja su počela s viješću o njegovom skorom djedstvu, koju je podijelila njegova najmlađa kći. Ipak, postojao je trenutak ranjivosti kada su ga oblile suze tijekom pojavljivanja u talijanskoj televizijskoj emisiji Domenica In, emitiranoj na Rai 1. U studenom 2020. on i supruga Arijana bili su u gostima. To je bilo nakon njegovog liječenja, u vrijeme kada smo imali nadu da se leukemija neće vratiti. U početnom dijelu programa, dok se prisjećao svojih ranih godina, voditelj je izložio vintage snimke i fotografije svojih roditelja, odnosno Viktorije i Bogdana. Nakon snimanja, orkestar uživo u studiju izveo je pjesmu Ne klepeći nanulama koja se čula u pozadini. Suze su počele spontano teći, ne samo Siniše nego i njegove supruge. Na kraju ni voditeljica nije mogla suspregnuti emocije.
