Dok je Srbija bila kraljevina imala je veliki broj plemića. Porodica Karađoršević se i danas smatra kraljevskom a neke njihove tajne nisu poznate javnosti. Knez Đorđe Karađorđević, najstariji sin kralja Petra Prvog i Zorke, kćerke crnogorskog kralja Nikole Prvog, bio je predmet brojnih opisa i tumačenja tokom svog života. Čak i dan danas, okružen je kontroverzama i nimalo laskavim pričama za koje se vjeruje da su imale ulogu u njegovoj borbi za prijestolje. Princ Đorđe Karađorđević, član zagonetne dinastije Karađorđević, ostao je lik obavijen velom tajne, s ograničenim informacijama o njemu, što je dovelo do brojnih nagađanja i kontroverzi oko njegovog postojanja.
Zbog čestog sukobljavanja bio je prisiljen odreći se položaja monarha 1909. godine. Na tu su odluku utjecali politički i pravosudni pritisci, kao i propaganda koju su širili domaći i austrijski mediji. Umjesto njega, na prijestolje je stupio njegov brat Aleksandar, koji je u konačnici postao budući kralj Jugoslavije. Zagovornici kralja Aleksandra držali su se uvjerenja da je prilično “nestalna” priroda njegovog prethodnika, zajedno s njegovom upletenošću u istospolnu vezu, opravdala njegov kasniji smještaj u mentalnu ustanovu 1925. godine. Kritičari vladavine prvog jugoslavenskog kralja tvrdili su da je kralj Đorđe, poznat i kao Đorđe, postao žrtva makinacija i autokratske vladavine svog brata, koji je preuzeo prijestolje nakon Đorđeve abdikacije, potaknute optužbama za smrt njegovog sluge. Djed je bio vatren i nekontroliran, često je odlazio na pecanje na Adu sa svojim profesorom matematike i bliskim društvom Mikom Alasom, za kojeg se pričalo da mu je i romantični partner. Đorđeva sklonost tvrdoglavosti često ga dovodi u razne neprilike. Bio je u sukobu s Nikolom Pašićem, Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i časnikom Petrom Živkovićem. Za razliku od Đorđa, Petrovljev mlađi sin Aleksandar bio je daleko diplomatskiji i strateški taktičniji, čime je stekao naklonost Pašića.
U Kadetskom korpusu cara Aleksandra II u Carskoj Rusiji, knez Đorđe je nastavio školovanje. Tajeći svoju plemićku lozu, koja je vukla još od njegovog djeda, crnogorskog kneza Nikole, koji je svoje dvije kćeri udao za ruske plemiće, Đorđe je tajio svoj pravi identitet od svojih kolega kadeta. Od 1903. Đorđe je nosio cijenjenu titulu prijestolonasljednika, kao najstariji kraljev sin. Đorđev život značajno se preokrenuo kada je mučki ubijen njegov sluga Stevan Kolaković. U naletu bijesa, budući prijestolonasljednik ga je nemilosrdno nasrnuo, zadobivši teške ozljede glave i trbuha. Liječnik je zaključio da su sve ozljede nastale snažnim udarcima nogama. Nažalost, Stevan je podlegao ozljedama i preminuo nekoliko dana kasnije. Suprotno onome što su doznali njegovi rođaci i prijatelji, na počinak je sahranjen dan ranije. Zločin koji je počinio režim njihov je tisak besramno maskirao u “misteriozno ubojstvo”, ali su se srpski socijaldemokrati hrabro suprotstavili toj obmani. Kroz svoj list Radničke novine pokrenuli su nepokolebljivu kampanju tražeći pravdu za zločin. Odjek ovog događaja odjeknuo je u srpskom društvu, a zaokupio je i pozornost austrougarskog tiska. Zbog toga je Đorđe 27. ožujka 1909. donio odluku da se odrekne prijestolja. Na njegovo mjesto kao novi nasljednik došao je njegov mlađi brat Aleksandar, koji je u to vrijeme bio na putu iz Petrograda. Nakon abdikacije, Đorđe više ne nosi titulu prijestolonasljednika, već se kao kraljev sin naziva princ Đorđe.
Princ Đorđe je aktivno sudjelovao u Balkanskim ratovima, kao iu Prvom svjetskom ratu, pokazujući svoju predanost stvari. No, njegova nepokolebljiva predanost imala je veliku cijenu jer je zadobio teške ozljede tijekom žestoke borbe na Mačkovom kamenu kod Krupnja u rujnu 1914. godine. Nakon smrti kralja Petra 1921. godine, njegov mlađi sin, kralj Aleksandar, preuzeo je prijestolje. Neprijateljstvo između Đorđa i Aleksandra je sve više raslo. Godine 1925. princ Đorđe je uhićen i kasnije zatvoren na duže vrijeme. Izmišljene medicinske procjene lažno su tvrdile njegovu mentalnu nestabilnost, između ostalog. Atentatom na kralja Aleksandra 1934. godine u Marseilleu, princ Đorđe se nadao da će biti oslobođen. Unatoč činjenici da knez Pavle i kraljica Marija nisu bili skloni da ga oslobode, izdržao je u zatvoru tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Nijemci su bili ti koji su ga konačno oslobodili, prepoznajući ogromnu nepravdu koja mu je nametnuta. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nedavno uspostavljeni komunistički režim proglasio je cijelu dinastiju Karađorđević, koja je boravila u inozemstvu, protivnicima države. Posljedično im je oduzeto državljanstvo, a imovina im je zaplijenjena. Jedina iznimka bio je princ Đorđe, koji je odlučio ostati u Beogradu i uživati u mirnom životu, živeći kao umirovljenik bez ikakvih ograničenja. Činilo se da njegov rođeni brat nije imao istu razinu razumijevanja kao komunistička vlada. Kako je odrastao, ušao je u bračnu zajednicu sa Radmilom Radonjić, ali potomaka nisu imali.
17. listopada 1972. godine preminuo je u Beogradu u izrazito dubokoj starosti. Njegovo posljednje počivalište nalazi se u crkvi Svetog Đorđa na Oplencu kod Topole, koju je podigao njegov otac. Uz njega počiva njegova supruga Radmila. Postalo je očito zašto je ovaj poznati srpski matematičar odlučio prigrliti nekonvencionalan život uz potištene stanovnike Savamale. Moguće je da je upravo taj romantični splet odigrao ulogu u odricanju Đorđa Karađorđevića od prijestolja. Nadalje, njegov strastven čin smrtonosnog udaranja sluge u napadu bijesa podsjeća na bijes ostavljenog ljubavnika. Istaknuti lik na našoj najbrojnijoj novčanici je nitko drugi nego Slobodan Jovanović, bliski suradnik Mike Alasa. Vrijedno je napomenuti da nema povijesnih dokaza koji bi upućivali na to da je Jovanović imao ljubavne veze sa ženama. Osim toga, važno je otkloniti neutemeljene glasine o seksualnoj orijentaciji kralja Aleksandra Karađorđevića, jer su oni koji su propagirali takve neistine snosili teške posljedice pod režimom. Možda je osjetljivost vlasti proizlazila iz dubokog poštovanja prema Kraljeviću Đorđu. Osim toga, Predrag Marković, povjesničar, također je dokumentirao ovu temu u svojim radovima. Na temelju pruženih informacija, sugerira se da su osobe koje su imale istaknute položaje u srpskoj povijesti i koje su također identificirane kao homoseksualci najstariji sin kralja Petra, princ Đorđe Karađorđević, i general Petar Živković, koji je bio premijer tijekom Šestojanuarske diktature . Dodatno, vjeruje se da u tu kategoriju spadaju i glasoviti matematičar Mihailo Petrović Alas, kao i jedan od najcjenjenijih prijeratnih intelektualaca u Srbiji Slobodan Jovanović. Tema o kojoj se radi prilično je osjetljiva zbog prikrivanja značajne količine informacija. Izuzetno je teško otkriti pojedinosti o romantičnim vezama naših prabaka, jer one nisu znale pisati, a kamoli otvoreno razgovarati o takvim stvarima. Međutim, povijesni zapisi govore da su pojedinci tijekom prosvjeda protiv šestosiječanjske diktature svoje nezadovoljstvo iskazivali “Pera peder!” Nadalje, čule su se optužbe da je general Živković maltretirao svoje gardiste.
