Sloboda Mićalović važi za jednu od najljepših glumica u regiji. Javnost je toplo prihvatila iskrene izjave Slobode Mićalović o feminizmu. Točnije, jasno je dala do znanja da, iako se ne identificira kao feministica, njezin način života je u skladu s feminističkim načelima. Susrela sam se s feministicama koje su imale pozitivnu i uravnoteženu perspektivu o tome, što je za mene bilo novo iskustvo. Za razliku od prevladavajuće atmosfere ljutnje i okrivljavanja, ti su pojedinci bili nevjerojatno pribrani i otvorenog uma.
Sloboda je postavila pitanje kakva feministkinja može biti osoba koja pribjegava nasilju nad ženom samo zato što je izrazila mišljenje koje je u suprotnosti s feminizmom, naglašavajući važnost odnosa prema ženama s poštovanjem i izbjegavanja zlostavljanja. Problem o kojem se radi, po mom mišljenju, više je povezan s protokom vremena i promjenjivim trendovima, a ne s bitnim zahtjevom. Ovo stajalište proizlazi iz mog osobnog iskustva portretiranja ženskog lika u “Korijenima” koji je izdržao i psihičko i fizičko maltretiranje. Dok neki mogu tvrditi da bih kao feministica trebala žestoko osuditi takve postupke i zalagati se za njihovo iskorjenjivanje, ovdje sam da hrabro izrazim taj osjećaj. Glumica je istaknula važnost spoznaje da je tjelesno i psihičko zlostavljanje drugih strogo zabranjeno, istaknuvši vlastiti pozitivan stav prema feminizmu. Tijekom gostovanja u emisiji Balkanskom ulicom izrazila je svoje divljenje muškarcima i želju da razumije i udovolji njihovim potrebama. Istaknula je svoju namjeru da izbjegava kritiziranje ili napadanje drugih žena. Međutim, priznala je da mogu postojati trenuci kada će njezine riječi izgledati drugačije, ostavljajući prostora za pogrešno tumačenje i potencijalnu reakciju. Zatim je ispričala zanimljivu anegdotu. Prisjetila sam se razgovora s jednim od naših cijenjenih redatelja koji je hvalio moju besprijekornu izvedbu tijekom probnog snimanja, ali je izrazio oklijevanje da me uloge žene koja se bori s alkoholizmom zbog moje neodoljive ljepote. U ovom slučaju ne mogu se složiti s danom tvrdnjom. Ako bi argument bio uokviren kao “Imaš mogućnost igrati” ili “Nemaš mogućnost igrati”, tada bi doista postojao valjan argument. Međutim, trenutna me situacija dovodi u pitanje gdje su feministice koje bi se trebale zauzimati za mene. Gdje si kad trebam tvoju podršku? Pomoć, molim! Doista je tragično svjedočiti ženi koja posjeduje sve potrebne kvalitete za sreću, ali se ne može snaći kroz životne izazove, što dovodi do dramatičnog stanja zaglavljenosti.
Biografija:
Sloboda Mićalović, poznata srpska glumica, rođena je 21. kolovoza 1984. godine u Leskovcu. Potječe iz kreativne obitelji jer joj je otac Dragan glumac Narodnog pozorišta u Leskovcu, a majka Milica profesionalna frizerka. Sloboda ima dvoje braće i sestara – mlađu sestru Draganu, koja je također glumica, i stariju sestru Mirjanu, koja je uspješna kao menadžerica. Zanimljivo, jedinstveno ime Sloboda dobila je po ocu koji je imao ulogu u monodrami posvećenoj herojskom liku Ive Lole Ribara. U predstavi se zaručnica Ive Lole Ribara zvala Sloboda. U početku je Sloboda više voljela da je zovu Boba, ali se njezino gledište promijenilo kada je pročitala pismo koje je junak napisao nekome s istim imenom. Ovo joj je pismo zarobilo srce i zaljubila se u svoje ime. Sloboda je u djetinjstvu bila velika obožavateljica emisija koje je vodio Branko Kockica. U dobi od sedam godina imala je nevjerojatnu priliku osobno ga upoznati.
Predstavljajući se kao novinarka, napravila je intervju s glumcem koji je pohvalio njezine vještine. 1989. godine upisuje nižu glazbenu školu, a slobodno vrijeme posvećuje plesu i raznim sportskim aktivnostima. Prepoznavši svoj glazbeni talent, uključila se u zbor, a potom nastavila školovanje na cijenjenoj Srednjoj glazbenoj školi “Stanislav Binički”. Međutim, njezina strast prema glumi dovela ju je do odluke koja joj je promijenila život. Nakon bombardiranja 1999. s ocem je putovala u Beograd na prijemni ispit za Fakultet dramskih umjetnosti. Unatoč preprekama s kojima su se suočavali, uključujući 12-satno putovanje vlakom zbog uništenih cesta i mostova, otac ju je nepokolebljivo podržavao. Uspješno je položila početni ispit i primljena je u razred profesora Predraga Bajčetića i Anite Mančić. Prilagodba na život u užurbanom gradu bez obitelji u početku se pokazala prilično izazovnom. Ponekad ju je izjedala želja da napusti sve i vrati se kući. Prepoznavši to osjećanje, njezina je profesorica poduzela mjere kako bi osigurala da ona ne može ići na maturalnu večer u Leskovcu. Produživši joj sat glume do kasnih ponoćnih sati, zapravo ju je natjerao da propusti sve dostupne autobuse. Iako je zbog toga gajila kiv prema njemu, priznala je da je malo vjerojatno da će se ikada vratiti u Beograd. Kao podstanar, stambeni prostor dijelila je s najbližim pratiteljem Zoranom Bečićem.
