Priča o ljubavi koja se odvijala 1990. godine, prije izbijanja rata, između Dženite, muslimanke i Slobodana, pravoslavca, u gradu Prnjavoru u Bosni, služi kao još jedan dokaz da ljubav nadilazi granice i pobjeđuje nad svim izazovima. Unatoč činjenici da su različita vjerska uvjerenja mnogi dugo smatrali značajnom preprekom, kako u prošlosti tako i sada, ovaj je par pronašao utjehu u nepokolebljivoj snazi ljubavi, odabravši je kao svoju jedinu vodilju. Njihova priča je koliko dirljiva toliko i poučna za sve nas.
Godine 1990. Dženita i Slobodan, dvoje mladih iz Tuzle, odnosno Prnjavora u Bosni i Hercegovini, svoju su ljubav zapečatili vjenčanjem u općini. Iako je Dženita izrazila želju za crkvenim vjenčanjem, pa čak i da se iz ljubavi obrati vjeri, Slobodan je, vođen ljubavlju prema njoj, odlučio poštovati njen identitet i ne dopustiti nikakve promjene. Možda je upravo to razlog zašto ovaj par i nakon trideset godina uživa u blaženom braku. Kćerka Slobodana i Dženite ljubavnu priču, prepričavajući prošlost i sadašnjost, podijelila je na Instagram stranici “Official.bih.srb.hr.cg”. Godine 1990. moji roditelji Dženita i Slobodan vjenčali su se neposredno prije izbijanja rata. Bilo je to vrijeme kada mnogi pojedinci još uvijek nisu u potpunosti prihvatili određenu religiju ili nacionalnost, za razliku od današnjih prevladavajućih osjećaja. Porijeklom iz različitih gradova, moji roditelji odlučili su se za građansko i pravoslavno vjenčanje. Na ovu odluku utjecalo je majčino uvjerenje o dugogodišnjoj tradiciji da dijete preuzima očevo prezime, nasljeđuje njegovu imovinu i posljedično tome usvaja njegovu vjersku pripadnost.
Iako se moja majka izjašnjava kao muslimanka, ona nikada nije bila pobožna, tako da je to pravoslavlje ili islam, za nju to nema veliki značaj. Njoj je svejedno, jer nije ni bitno. Što se tiče mog oca, on nije imao nikakvo čvrsto mišljenje o tome. Čak su i baka i djed s očeve strane bili znatiželjni zašto nije pristao, pogotovo jer se moja majka već ponudila. Međutim, očev je odgovor uvijek bio dosljedan. Vjerovao je da Dženita treba ostati Dženita, vjerna svom muslimanskom identitetu, iako moja majka nije religiozna. Smatrao je da bi promjena njezina imena i vjere značila potpunu transformaciju njezina identiteta. Tko sam ja da ti mijenjam identitet, Dženita, muslimanka, stvorena od boga? Ako biste zbog mene promijenili svoju bit, to bi značilo da našoj ljubavi nedostaje hrabrosti da izdrži i napreduje. Kad bih tražio samo srpsku družicu, tražio bih Draganu, Milenu, Danicu, Milijanu… a ne ženu koja me svim srcem grli, bez obzira na porijeklo. Štoviše, vaše je ime doista izvrsno – Dženita, nebeski naziv. Upijao sam te riječi više puta.
Njihova ljubav opstala je kroz godine, snažna je i danas. Moj brat i ja jako smo ponosni na njihovu vezu jer naša ljubav jedno prema drugome ostaje nepokolebljiva kao što je bila od samog početka. Nikada nismo bili svjedoci bilo kakvih sporova proizašlih iz njihove različite nacionalne pripadnosti. Doduše, tijekom rata i nakon njega bilo je uvredljivih riječi koje su upućivali pojedinci i iz očeve i iz majčine obitelji, no oni su sve to otporno podnijeli, služeći kao pravi testament ljepote multietničkog braka”, navodi objava podijeljena na ranije spomenutoj Instagram stranici.
