Još 2014. godine stigao sam u Njemačku s namjerom da radim tri mjeseca kako bih sebi kupio džip. Prije odlaska u Njemačku zatvorio sam svoj frizerski salon u Bosni. Došao sam da radim, da služim čoveka. Po dolasku, iznenadio sam se kada sam otkrio da žena služi i njega i mene. Nisam to mogao razumjeti. Kad sam otišla od kuće, rekla sam majci da mi kupi kartu u jednom smjeru jer se ne planiram vraćati. Majka mi je dala novac, ali me je upozorila da ne znam u šta se upuštam i da se uvijek mogu vratiti kući, jer je u Njemačkoj bilo mnogo laži. Ovo je ispovijest Hane, koja skoro deceniju živi i radi u Njemačkoj. U početku je Hanino iskustvo u Njemačkoj bilo sve samo ne lako. Njena majka, koja je penziju zaradila u Njemačkoj baš kao i Hanin otac, upozorila ju je na poteškoće u prilagođavanju novom životu.
Hana se prisjeća da je bila jako uplašena kada je prvi put stigla u Njemačku jer nije znala jezik i morala je sama tražiti posao. Međutim, nakon nekoliko sedmica, počela je da shvata stvari. Jednog dana, dok su bili u restoranu, prišao im je čovek i počeo da priča na srpskom. Srećom, jedan od muškaraca sa Kosova koji je bio sa njima uspeo je da prevede za Hanu, a čovek ih je na kraju poslužio i čak seo da ćaska sa njima. Hana se prisjeća kako je osjećala i tjeskobu i strah kada ju je muškarac zaprosio, nudeći joj da se pobrine za njene pravne dokumente i oženi je s njom pod uslovom da mu služi do kraja života kako bi spriječila njegovu djecu da ga pošalju u bolnicu. Dom. Međutim, nešto je krenulo po zlu s njegovom djecom, pa Hana nije bila sigurna šta će njena porodica, uključujući hodže i hadžije, misliti o njoj. Kao 50-godišnjakinja, pita se kako će se moći izdržavati u Njemačkoj i zaraditi penziju. Uprkos njenim rezervama, muškarac je poziva da prihvati njegovu ponudu. Ju ga doživljava onakvim kakav on zaista jeste i uvjerava me da posjedujem sve što bi mi moglo zatrebati.
Inzistira da neću požaliti i nudi mi ovu ponudu: “Ako me budeš služio dok sam još živ, oženit ću te i obezbijediti ti svu potrebnu papirologiju i imovinu.” Raspitujem se šta sam dobio ovim aranžmanom, osim opipljivih stvari, na šta on odgovara: “Naši interesi su usklađeni, a mi smo jednaki u ovom sporazumu.” Čak mi daje 5.000 da pokrijem kredit koji sam imao u Bosni i nudi mi još dvije hiljade za poseban kredit od 3.000. Hana razmišlja o ovom trenutku, prisjećajući se da je tada imala 50 godina i da joj nije trebao muškarac ni brak. Međutim, vidjela je priliku da iskoristi situaciju u svoju korist jer nije imala podršku porodice da osigura penziju. Ona se na kraju pita da li je napravila pravi izbor kada ga je dovela u Bosnu. Hana svoju priču dijeli na YouTube kanalu Auslenderi, koji dokumentira iskustva gastarbajtera iz bivše Jugoslavije.
“Morala sam doći u Bosnu zbog tih papira”, objašnjava ona. “Nije bilo lako biti u Švabinoj kući. Nisam znao ni jezik ni nikoga tamo, i u početku sam se uplašio. Morao sam noću zaključati sobu.” Suočavanje s teškim ljudima bila je uobičajena pojava, a Hana se borila da razumije jezik, posebno dijalekt kojim se govori u Berlinu. Supruga njenog komšije pomogla joj je oko jezika, ali Hani je to i dalje bilo teško. “Nisam imao pojma šta da radim kada mi je Švaba rekao da odem u mesnicu da kupim nešto za jelo.” Uprkos ovim poteškoćama, Hana planira da se vrati kući u Bosnu 2025. godine sada kada ima penziju. Švaba joj je dao 500 eura, što je, kako je rekao, dovoljno da jede i pije. U Njemačkoj, kako dalje objašnjava, pojedinci obično primaju dvije penzije. To je zbog činjenice da će jedan supružnik primati svoju penziju, dok će drugi primati penziju svog partnera. Važno je napomenuti da će se penzija supružnika povećavati kako stari.
