Ljudima je neprijatna pomisao na umiranje iako je ona sastavni dio života. Mnogi se pitaju šta se dešava sa našom dušom i tijelom poslije smrti a naučnici pokušavaju da daju odgovor na ovo pitanje.
Smrt je jedno od najdubljih i najmisterioznijih iskustava s kojima se čovjek može susresti. Jedno pitanje koje konstantno frustrira ljudsku rasu jest mogu li ljudi prepoznati trenutak u kojem umiru ili ne. Od početka vremena različite su kulture pokušavale opisati što se događa u tim posljednjim trenucima. Dok neke ideje daju slike zagrobnog života koje su utješne, moderna znanost pokušava istražiti što se događa u mozgu i duhu osobe tijekom posljednjih trenutaka smrti, posebno u vezi s pričama pojedinaca koji su ih nakratko posjetili “iz druge perspektive”.
Unatoč našem zajedničkom uvjerenju da je smrt tama i potpuna tišina, iskustva onih koji prežive govore suprotno. Mnogi opisuju jak vizualni dojam koji je plavičast, opisuju osjećaj lebdenja, svjetla… Boja koja se obično opisuje znanstveno se objašnjava smanjenjem razine kisika u mozgu, što uzrokuje živopisne snove ili čak složena iskustva koja se još uvijek pamte. Jedna od najintrigantnijih studija je sa Sveučilišta Southampton, istraživači su proučavali više od 2000 pojedinaca koji su bili klinički preminuli i otkrili da je to točan prikaz cijele populacije.
Mnogi su priznali da su bili svjesni unatoč činjenici da im srca više nisu pulsirala. Neki su izvijestili o iskustvima gledanja vlastitih tijela iz druge perspektive – bezbolno, ali s potpunim osjećajem prisutnosti. Jedan je čovjek opisao svoje iskustvo dok su ga liječnici pokušavali oživjeti. Drugi je dokumentirao susret svog preminulog brata, tijekom kojeg mu je objasnio da nije primjereno otići. Ova iskustva, iako kratka, imaju neizbrisiv učinak. Psiholozi vjeruju da je, u najekstremnijim slučajevima, mozak sposoban proizvesti prekrasne slike i emocionalne reakcije koje umiruju tijelo, potiču osjećaj ugode i povezuju se s voljenima.
No, bez obzira na znanstveno objašnjenje, većina onih koji su doživjeli iskustvo bliske smrti promijenila su duh. Postaju simpatičniji, zahvalniji i, što je zanimljivo, imaju manje straha od smrti. Sve veći broj znanstvenika sada priznaje da svijest nije striktno povezana s funkcioniranjem mozga ili srca, već je umjesto toga zaseban entitet koji postoji izvan fizioloških ograničenja. Ovo postavlja značajna pitanja: koja je točna definicija svijesti? I je li istina konačno otkrivena kada je tijelo umrlo? Ono što je trenutno poznato je da se trenutak smrti ne može smatrati trenutnim “krajom”, već procesom.
- Tijekom ovog postupka može se dogoditi mnoštvo nevjerojatnih, individualnih i emocionalno dubokih iskustava. Čini se da smrt, u ovom svjetlu, više nije apsolutni kraj. Možda je prijelaz. Možda je ovo još jedan oblik svijesti. I možda je ovo posljednji dar života: čak iu najtišim trenucima, još jednom osjećamo… da smo živi.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, tradicionalno se smatraju simbolom plodnosti i obilja, što se pripisuje drevnim kulturama. Okus im je bogat, nutritivna vrijednost značajna, a kulturološka važnost velika. One nisu samo važne komponente prehrane, već i predmet brojnih priča i mitova. Ovaj esej raspravljat će o povijesnoj pozadini, nutritivnoj vrijednosti i kulturnom značaju smokava, istaknute su kao važne za ljude kroz povijest. Povijest i podrijetlo smokava posvećeno je Aziji, točnije Bliskom istoku i regiji jugozapadne Azije.
Dokumentirano je da je ovo voće postojalo u ranim civilizacijama Egipta, Grčke i Rima, kao iu osvit modernog doba. Rimljani su smokvu smatrali afrodizijakom, dok su je Egipćani koristili u medicinske svrhe. Smokve se spominju u Bibliji, a također su zastupljene u religijskim i filozofskim tradicijama koje imaju duhovnu komponentu, predstavljaju život, znanje i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistička literatura sugerira da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je ležao ispod smokve. Nutritivni sastav smokava je vrlo blagotvoran, bogate su vlaknima, vitaminima i mineralima.
Njihov sladak okus pripisuje se značajnoj koncentraciji prirodnih šećera, a osim toga, osiguravaju značajnu količinu kalija, ključnog za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Osim toga, smokve su značajan izvor vitamina K koji je ključan za zdravlje kostiju, kao i vitamina B6 koji je važan za kognitivnu funkciju i podršku imunološkom sustavu. Jedna jedinstvena osobina smokava je njihov visok sadržaj vlakana. Konzumacija pet smokava srednje veličine može osigurati otprilike 20% dnevne preporučene količine vlakana, što će pomoći u poboljšanju probave i smanjenju razine kolesterola.