Počeo je uskršnji post kojeg se pridržavaju svi pravoslavni vjernici. Svako mjesto u Srbiji ima različite običaje a sveštenik Predrag je otkrio šta je najveći grijeh kod kršenja posta i kako ga izbjeći.
Korizma je vrijeme duhovne i tjelesne apstinencije koje poštuju sljedbenici diljem svijeta dok se pripremaju za značajne vjerske prigode. Uskršnji post, koji danas počinje, ima poseban značaj u pravoslavnoj tradiciji. Otac Predrag Popović istaknuo je bitne elemente posta, istaknuvši da ga treba promatrati kao istinski duhovni pothvat, a ne samo tjelesno uzdržavanje od hrane. U razgovoru s njim otkrili smo najznačajniji prekršaj posta, kao i primjeren način ophođenja s ovim svetim razdobljem.
- Otac Predrag Popović ističe da post nadilazi puko uzdržavanje od hrane; to je u osnovi duhovni pothvat. Post potiče pojedince da se oslobode štetnih navika i preuzmu odgovornost za svoj život. “Post služi kao način da želucu i drugim organima poručimo da nismo pod njihovom kontrolom, već da njima upravljamo”, objasnio je pater Predrag. Nadalje naglašava da post uključuje odustajanje od negativnih mentalnih praksi, uključujući svađe, psovke i pušenje, što u konačnici potiče unutarnji mir i duhovnu jasnoću.
Kako bi u potpunosti shvatili duhovnu dobrobit posta, otac preporuča vjernicima da se u ovom razdoblju bave dopunskom molitvom i čitanjem duhovne literature koja jača njihovu povezanost s Bogom i čisti dušu. Govoreći o prekidu posta, otac Predrag ističe da je najteži prekršaj učiniti ga prerano. Praksu posta uspoređuje s izgradnjom mosta koji povezuje Boga i čovječanstvo. Tvrdi da je potrebno izdržati cijeli post, jer rani prekid može značiti nepotpun most. “Poželjno je postiti cijelo vrijeme na ulju, a ne pričešćivati se samo dva tjedna na vodi.”
Svrha posta trebala bi biti usmjerena prema duhovnom rastu, molitvi i poniznosti, jer to obuhvaća pravu bit posta. Za pravilno prakticiranje posta, otac Popović preporuča da se dosljedno savjetuje duhovnik, jer se propisi posta mogu značajno razlikovati za svakog vjernika ovisno o njegovim životnim okolnostima. Otac Predrag elaborira, rekavši: “Na primjer, rudar koji zbog zdravlja mora konzumirati mlijeko ili jogurt, ne radi to iz zadovoljstva, nego iz medicinskih razloga”. Takav pojedinac treba se ponašati u skladu sa svojim specifičnim potrebama”.
Nadalje naglašava da određene zdravstvene tegobe, poput dijabetesa, zahtijevaju konzumaciju određene hrane, poput keksa ili pečenog kruha, kako bi se održala ravnoteža u tijelu. Postu treba pristupati umjereno i prilagoditi ga potrebama pojedinca, uvijek u dogovoru sa svećenikom. Za one koji su tek počeli postiti, otac preporučuje postupni pristup, sugerirajući da bi trebalo početi s jednim tjednom u prvoj godini i postupno povećavati trajanje u sljedećim godinama.
Uz dosljednu obuku i odgovarajuće duhovne prakse, post ima potencijal razviti se u značajno smislen aspekt života. Prva radnja koju vjernik mora učiniti prije početka posta je ispovijed, ključni element u pripremi za duhovnu disciplinu. Pater Predrag ističe važnost iskrenosti prilikom ispovijedi, jer ona omogućuje vjerniku da se oslobodi tereta prijašnjih grijeha i da čiste duše krene na put. Ispovijed nadilazi puku formalnost; služi kao bitna komponenta duhovnog temelja za post, omogućujući vjerniku da se pripremi za duboku unutarnju transformaciju.
Otac Predrag ističe da pravi post nadilazi puko tjelesno uzdržavanje od hrane. On tvrdi da je prava bit posta mnogo dublja od pukog suzdržavanja od hrane. Kada se post prakticira samo za hranu, lišen duhovnog napora i molitve, on se pretvara u puku fizičku disciplinu, usporedivu sa životinjom koja ne jede meso. „Post bez molitve i duhovnog napora liči na ponašanje ovaca na pašnjaku koje samo pasu travu“, navodi on. Duhovna dimenzija posta znači da se ovom praksom ne obuzdavamo samo fizički, već se bavimo i osobnim razvojem, usmjeravajući svoj duh i intelekt prema Bogu, njegujući pritom moralne vrline koje poboljšavaju našu povezanost kako s vjerom tako i s bližnjima.
Uskrsnog posta ima značajnu važnost za svakog vjernika; međutim, jednostavno suzdržavanje od određene hrane nije dovoljno da bismo post smatrali pravim duhovnim pothvatom. Glavna svrha posta je postizanje unutarnjeg mira, unapređenje duhovnosti, svladavanje tjelesnih želja i štetnih navika te davanje prioriteta odnosima s Bogom i bližnjima. U kombinaciji s molitvom, pokorom i ispovijedi, post postaje put duhovnog razvoja, a ne puka fizička apstinencija. Na kraju, o. Predrag ističe kako pravi post zahtijeva naporan rad, duhovnu disciplinu i zalaganje, što nas dovodi do duhovnog ispunjenja i udaljava od površnih i materijalnih aspekata života.
