Zdravlje štitne žlijezde ne treba uzimati zdravo za gotovo, već je potrebno voditi računa o ishrani i mnogim navikama koje koristimo svakodnevno kako bismo je sačuvali.
Podrazumijeva se da prehrana može značajno utjecati na rad štitnjače, no često se postavlja pitanje koje namirnice mogu pospješiti rad štitnjače, a što uzrokuje otežan posao ove ključne žlijezde? Stojanka Stanojević, nutricionistkinja, sudjelovala je u emisiji Ordinacija RTS-a, koja je govorila o važnosti ishrane za štitnu žlijezdu i potrebi da se obrati pažnja na njenu konzumaciju.
Utječe li zeleno veganstvo na rad štitnjače? Stanojević napominje da se u skupinu stromogenika ubrajaju određene vrste povrća poput kupusa, kelja, ali i druge namirnice poput kikirikija, soje, prosa i lanenog sjemena. Ove tvari mogu posebno utjecati na rad štitnjače u određenim situacijama. Riječ je o namirnicama koje imaju biološku važnost veću od svoje veličine, točnije iz obitelji križanica, kaže nutricionistica.
Prijedlog da ovo povrće potpuno izbacite iz prehrane treba uzeti s rezervom – štetno bi bilo samo ako bi se unosilo svakodnevno, sirovo iu velikim količinama, osobito kod osoba sa slabijim radom štitnjače. Ostale biljke koje su korisne uključuju: Mrkvu – bogatu beta-karotenom, provitaminom A i važnu za imunološki sustav.
Krastavac: dobar zbog vlakana i vitamina B. Patlidžan – kora je bogata kalijem i ima protuupalna svojstva. Celer ima i lišće i korijenje, od kojih su potonji korisni zbog sadržaja vitamina A, dok stabljike sadrže vitamine B skupine i vitamin C, a sve ove komponente dio su profila zdrave prehrane.
Govoreći o konkretnim slučajevima, poput Hashimotovog tireoiditisa, Stanojević napominje da su kod nekih osoba popratne bolesti autoimune bolesti i intolerancija na gluten. Kod nekih je osoba Hashimotova bolest povezana s celijakijom ili smanjenom tolerancijom na gluten. U ovom slučaju žitarice bez glutena poput heljde, amaranta i kvinoje mogu biti korisna zamjena, napominje nutricionistica.
Ne morate u potpunosti temeljiti svoju prehranu na njima, ali mogu postati njen redoviti dio. Napomena: informacije u ovom članku namijenjene su edukaciji pojedinaca i ne zamjenjuju profesionalno vodstvo ili savjet. Osobne upite treba uputiti profesionalcu.
Dodatni tekst:
U središnjoj Africi, raznolikost izvora hrane u kišnim šumama promiče raznolikost prehrambenih komponenti u regionalnim receptima. Ovaj asortiman uključuje korijenje poput kasave i slatkog krumpira, kao i lišće koje se stavlja u variva i juhe. Popularno jelo pod nazivom “gulaš” se pravi od mesa i povrća koji se kombiniraju, često uz začinsko bilje i začine iz lokalnih izvora, ova kombinacija rezultira snažnim okusom i značajnom hranjivom vrijednošću. Osim toga, primarna briga Afrike u pogledu prehrane je očuvanje prirodnih resursa i korištenje autohtonih sastojaka. Brojne zajednice diljem zemlje sudjeluju u održivoj proizvodnji i pripremi hrane koja je minimalizirana, a još uvijek pruža visoku nutritivnu vrijednost. Uobičajene metode skladištenja hrane i produženog roka trajanja uključuju tradicionalne metode poput fermentacije, sušenja i dimljenja. Tipična afrička prehrana ima značajan utjecaj na zdravlje. Konzumacija raznih cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća dovest će do načina života koji je pun vitamina, minerala i vlakana. Ovakav način prehrane, koji uključuje prirodnu, neprerađenu hranu, može spriječiti dugoročne bolesti poput dijabetesa i bolesti srca. Osim toga, afrička kuhinja povezana je s dubokom vezom s kulturnom baštinom i tradicijom afričkog naroda. Svaki obrok pripovijeda priču o povijesti, religiji i zajedničkim načelima, a ta su načela značajna tijekom razdoblja kulture i društvene interakcije tijekom obroka.
