U našoh regiji postoji veliki broj običaja koji vuku svoje korijene od davnina a većina njih se odnosi na važne događaje u životu. Kada neko od naših voljenih premine postavljaju se mnoga pitanja šta se smije raditi a šta ne.
Postoji vjerovanje da se stvari preminule voljene osobe ne mogu zadržati, zbog čega se preporuča podijeliti ih potrebitima. Smatra se da ova gesta pomaže preminulima da pronađu duševni mir. Nadalje, važno je uzeti u obzir kako je pojedinac umro, jer predmeti mogu zadržavati bakterije i viruse dulje vrijeme. Vjeruje se da predmeti imaju sposobnost upiti energiju svojih vlasnika.
Netko bi se mogao zapitati je li prikladno zadržati imovinu preminule osobe. Brige oko negativne energije i dalje postoje, s obzirom na to da predmeti imaju sposobnost prijenosa karme. Koje točke trebate uzeti u obzir? Ponekad podsjetnici na preminule osobe mogu duboko uznemiriti ljude. Iako postoje brojni problemi povezani s imovinom, nije preporučljivo uzrujavati se oko ideje zadržavanja predmeta koji su pripadali vašoj pokojnoj sestri, bratu ili voljenim osobama.
Povoljnija opcija je donirati te stvari u dobrotvorne svrhe. Neophodno je da bliski srodnici preminulog prevladaju psihološku barijeru, jer ovaj aspekt stvara strahove vezane uz smrt. Otpuštanje ovih emocija je neophodno, jer prihvaćanje smrti može biti teško, kako bi se spriječilo da sjećanja postanu proganjajuća. Psiholozi se često nalaze u scenarijima u kojima su osobe bliske nekome odvojene od stvarnosti, bore se s depresijom ili se bave problemima mentalnog zdravlja, a sve proizlazi iz poteškoća suočavanja sa stvarnošću smrti voljene osobe.
Osim toga, ljudi iz različitih vjerskih sredina imaju različite poglede na prirodu postojanja. Pravoslavni svećenik, na primjer, može preporučiti blagoslov predmeta svetom vodom. Nadalje, među muslimanima je običaj da se dodjeljuje imetak umrlog kao sredstvo za dobivanje blagoslova duše. BONUS Iako je nekoliko tradicija izblijedjelo u suvremenom društvu, brojni običaji još uvijek traju i prenose se kroz stoljeća. Značajni su događaji vezani uz značajne životne prekretnice, počevši od rođenja, potom krštenja i zaključno s posljednjim ispraćajem na vječni počinak.
- Ciklus dovršetka života ne znači kraj ili poniranje u zaborav. Sjećanja i misli naših najmilijih i dalje žive. Svaki put kad posjećujemo njihove grobove, iznova im odajemo počast. Točno je ustvrditi da običaji koji se prakticiraju nakon sprovoda kod nas imaju značajnu vrijednost. Kada je primjereno posjetiti groblje, a kada nije? Kršćanstvo naglašava važnost štovanja sjećanja na naše pretke kao kolektivne dužnosti. Sudjelovanje u iskrenim razgovorima o dragim trenucima podijeljenim s njima i, naravno, posjećivanje njihovog groba najutjecajniji je način ispunjavanja ove odgovornosti.
Groblje vam je dostupno u svakom trenutku, čak i ako u crkvi nema spomen obilježja za pokojne. No, značajne nejasnoće oko upita “kada treba izbjegavati posjet groblju” proizlaze iz značajnih vjerskih praznika. Prevladavajuća zabluda je da se za Božić i Uskrs ne treba spominjati pokojnika. Međutim, ovo uvjerenje je netočno. Zapravo, slavlje pobjede Isusa Krista nad smrću, koja čovječanstvu nudi vječni život, traje nekoliko dana.
Naime, dan nakon Uskrsnuća određen je za odavanje počasti preminulima. Po tradiciji, pokladni ponedjeljak je dan kada je običaj da se “pometu” grobovi dragih osoba polaganjem zelene trave. U različitim krajevima Srbije ovaj se događaj obilježava kao parastos, tijekom kojeg se na groblje nose obojana jaja i upaljene svijeće.
