Proslavljeni vokal Aco Pejović je dugi niz godina u dugogodišnjem braku sa Biljanom, a zajedno su podigli tri ćerke. Njihova trajna ljubav je pobijedila sve prepreke i ojačana je ličnim poteškoćama s kojima su se suočili. Aco Pejović je više puta bio meta svih medija, jer su ga optuživali da je varao svoju suprugu.
- On je jedno vrijeme žustro demantovao ove priče, a onda je pustio vremenom. Pevačica je odigrala ključnu ulogu kao Biljanin primarni izvor podrške tokom njenog kritičnog stanja, jer je klackala na ivici smrti zbog puknuća aneurizme i krvarenja u mozgu. Tokom potresnog trenutka, Aco je emotivno ispričao dramatične događaje iz svog života.
Biljana, ranije zdrava osoba, nije bila svjesna aneurizme koje su se stvorile u njenom tijelu. Ove aneurizme, slične balonima na krvnim sudovima, bile su urođene i locirane u njenim aortama. Uprkos tome što je imala tri dana glavobolja, koje za nju nisu bile neuobičajene, nije sumnjala da nešto nije u redu. Međutim, tokom predavanja pred svojim studentima, Biljana se iznenada srušila u amfiteatru. Ona je brzo prevezena u Urgentni centar. Uvijek ću pamtiti napetu atmosferu dok je ležala na operacionom stolu.
Bio je to uznemirujući prizor, posmatrati stalnu povorku crnih vreća u kojima su bila beživotna tijela koja se odvoze svakih trideset minuta. Sjedeći tamo i uznemireno čekajući, u mislima mi je ostala pomisao da će se doktor na kraju pojaviti sa svečanom izjavom: “Gotovo je.” Nakon što sam shvatio ozbiljnost situacije, obratio sam se svojoj širokoj mreži prijatelja doktora za pomoć.
Bez oklijevanja su mi odmah pritekli u pomoć. Mlada doktorica, koju sam u početku smatrao neiskusnom zbog njenih godina, ljubazno me je uzela pod svoju brigu. U tom trenutku nisam znao za aneurizme i njihove implikacije. Međutim, ne krivim je za ovo. Objasnila je da bi, da je oklijevala, to bila fatalna greška, jer je hitna operacija bila neophodna.
Kasnije sam saznao da samo jedan od hiljadu preživi kada pukne aneurizma. Ubrzo je stigao i moj prijatelj i doktor Zoran i zajedno su je brzo prebacili na odeljenje neurohirurgije. Doktor Tasić je ljubazno prihvatio slučaj i ja sam mu zauvek zahvalan, tretirajući ga kao brata. Sve se to dogodilo u ponoć, ispričala je pevačica, pre nego što je nastavila.
U sećanju mi je ostalo urezano to veče kada se u mojoj rezidenciji okupila cela srpska estrada. U tom trenutku sam shvatio njihovo iskreno prijateljstvo i naklonost prema meni. Neizmernu snagu i podršku dale su mi kolege, među kojima su Ceca, Brena, Boba, Zorica, Kemiš, Bekuta, Mrka, Žika Jakšić, Raka Marić, Lukas, Tropiko i bezbroj drugih koji su stali uz mene u ovom izazovnom periodu.
- Kada je Biljana trebala na operaciju, pozvali su moju djecu da se oproste od svog potencijalnog. Operacija je trajala mukotrpnih šest i po sati, a na Hitnoj smo ostali do 7 ujutro. Nakon operacije, započela je nova bitka za Biljanin život. Pejović se živo sjeća uznemirujućeg prizora njegove supruge kako leži u krevetu, obrijane glave i sa posjekotinama nakon operacije.
Zadatak objašnjavanja različitih potencijalnih ishoda njihovoj djeci nije bio ništa drugo nego zastrašujući. Odlučan da svoju porodicu zaštiti od spoljnih uticaja, Pejović je zabranio bilo kome da dolazi u njihov dom, žudeći za samoćom sa svojom decom. U to vrijeme je okupio svoje mališane, čvrsto ih zagrlivši i uvjeravajući ih da mogu izdržati život bez majke.
Tekst Cecine pesme “Živ čovek se na sve navikne” odzvanjao mu je u mislima bez prestanka, pružajući trunke utehe. Međutim, prvo veče je donelo novi talas izazova. Shrvana stresom, Pejovićevoj najstarijoj kćerki pozlilo je od napada trovanja, koja je privremeno utočište našla u kupatilu pored šolje. U međuvremenu, njegovo srednje dijete zaboljelo je zube, a najmlađe je iznenada dobilo temperaturu u gluho doba noći.
Pejović se hitno javio ljekaru tražeći infuziju za bolesnu kćerku. Konačno, nakon što se pobrinuo za potrebe svoje djece i smjestio ih u krevet, Pejović se povukao u svoju sobu, ispuštajući bujicu očajničkih molbi i mučnih vapaja, žarko moleći Biljanu da ne podlegne smrti i da ga napusti. Odmah nakon Biljaninog završetka srednje škole, ona i on su stupili u svetu bračnu vezu.
Često naglašava njenu nepokolebljivu podršku u svim aspektima njegovog postojanja. Vrijedi napomenuti da Biljana posjeduje doktorat ekonomskih nauka i zrači neospornom privlačnošću. Pronalaženje iskupljenja kroz nečije nepokolebljivo vjerovanje. Nastojim da u svoju poruku ugradim važnost porodice i djece, naglašavajući prave vrijednosti koje vjera može pružiti. Svake godine hodočastim u Hilandar, srpsku destinaciju koja privlači mnogo mladih, kao i na Svetu Goru.
Toplo preporučujem da posjetite ovo sveto mjesto, jer 4-5 dana provedenih tamo omogućavaju samorefleksiju i lični rast. Moje vlastito iskustvo, kao i iskustvo mojih prijatelja i kumova, bilo je transformativno. Ovo hodočašće pruža jedinstven osjećaj utjehe i podmlađivanja koji se ne može ponoviti, čak ni mojim voljenim skijanjem.
Ne postoji drugo mesto koje može ponuditi isti nivo mentalne i duhovne obnove kao što je Hilandar učinio za mene – zaista je promenio moj život. Bilo je to potpuno novo i izvanredno iskustvo za mene, ono koje je donijelo dubok osjećaj duhovnog spokoja i ogromno uvažavanje ljepote vjere, pružajući mi utjehu i snagu.
Nedavno sam imao priliku da šest dana provedem na Svetoj Gori zajedno sa svojim pratiocima: Goranom Bunjevčevićem, renomiranim fudbalerom, Vladom Zagrađaninom, uglednim političarem i Predragom-Sašom Danilovićem, cenjenim predsednikom Košarkaškog kluba Partizan. Željela sam da i oni iskuse duboki mir na koji sam se susreo, jer je on imao transformativni učinak na moj život po mom povratku.
Tokom naše posete manastiru Hilandar, tačnije metohu poznatom kao Milo Arsenica, koji se nalazi u lučkom gradu Jerisosu, krenuli smo na putovanje odatle do Hilandara. Da bismo stigli do manastira, čamcem smo putovali do luke Jovanica, gde nas je čekao kombi. Dan kada smo stigli bio je proslava Svetog Vasilija Ostroškog i imali smo privilegiju da učestvujemo u bdenju do ranih jutarnjih sati, koje se završavalo u tri sata.
Ovo iskustvo je za mene imalo veliki značaj, jer sam proveo nevjerovatnih šest sati u samoći, uronjen u molitvu i osjećajući da me melodične pjesme monaha prenose u drugu eru. U tim trenucima kao da mi je čitav život bljesnuo pred očima, razmišljajući o dubokom uticaju ovog duhovnog susreta – ispričao je za to vreme Pejović.
