Svaki narod ima niz običaja koji je karakterističan samo za njega a kada se radi o onim pravoslavnim i oni se mogu razlikovati od mjesta do mjesta u Srbiji pa ljudi nekada budu u nedoumici šta treba da rade.
Na našim prostorima brojne tradicije vuku korijene iz davne povijesti, a mnoge od njih vezane su uz značajne životne događaje. Kada voljena osoba umre, postavljaju se razna pitanja o tome što je dopušteno, a što nije. Uvriježeno je mišljenje da se stvari voljene osobe koja je umrla ne bi trebale zadržati, što dovodi do prijedloga da se daju onima kojima je to potrebno.
- Vjeruje se da ovaj čin pomaže pokojniku u postizanju mira. Osim toga, bitno je uzeti u obzir okolnosti smrti pojedinca, jer predmeti mogu zadržavati bakterije i viruse dulje vrijeme. Postoji vjerovanje da predmeti mogu apsorbirati energiju svojih prethodnih vlasnika. Prirodno je postaviti pitanje je li prikladno zadržati stvari nekoga tko je preminuo. Postoji dugotrajna zabrinutost u vezi s negativnom energijom, budući da predmeti mogu nositi karmu. Koje faktore treba uzeti u obzir?
Za neke podsjetnici na one koji su umrli mogu biti duboko uznemirujući. Iako postoje različiti problemi povezani s imovinom, važno je ne biti uznemiren idejom o čuvanju predmeta koji su pripadali preminulom bratu, sestri, rođaku ili voljenoj osobi. Doniranje ovih predmeta u dobrotvorne svrhe predstavlja proračunski prihvatljiviji izbor. Važno je da pokojnikovi bliski rođaci prevladaju psihološke prepreke jer taj faktor može izazvati strahove povezane sa smrću.
Oslobađanje od tih emocija je ključno jer prihvaćanje stvarnosti smrti može biti izazovno i pomaže u izbjegavanju da sjećanja postanu uznemirujuća. Psiholozi se često susreću sa situacijama u kojima su pojedinci odvojeni od stvarnosti, bore se s depresijom ili se suočavaju s izazovima mentalnog zdravlja, a sve proizlazi iz borbe da se nose s gubitkom voljene osobe. Štoviše, pojedinci iz različitih vjerskih tradicija imaju različite perspektive postojanja. Na primjer, pravoslavni svećenik može predložiti korištenje svete vode za blagoslov nekog predmeta.
Osim toga, uobičajena je praksa među muslimanima da se poklanjaju stvari preminulog kako bi se tražio blagoslov duše. BONUS Unatoč zalazu određenih tradicija u suvremenom društvu, brojni običaji opstaju i prenose se generacijama. Glavne životne prekretnice obilježene su važnim događajima, počevši od rođenja, potom krštenja i zaključno s posljednjim ispraćajem na vječni počinak. Završetak života ne znači kraj ili silazak u ništavilo. Misli i sjećanja onih koji su nam dragi nastavljaju postojati.
Svaki posjet njihovim grobovima omogućuje nam da im još jednom odamo počast. Točno je ustvrditi da običaji koji se poštuju nakon sprovoda imaju veliki značaj u našem društvu. Važno je znati kada je prikladno ići na groblje, a kada nije. Kršćanstvo naglašava kolektivnu obvezu sjećanja na naše pretke. Najsmisleniji način da ispunimo ovu dužnost je uključivanje u iskrene rasprave o dragocjenim trenucima koje smo doživjeli s njima, zajedno s posjetom njihovom počivalištu.
Groblju možete pristupiti u bilo koje vrijeme, bez obzira na to postoji li u crkvi spomendan za pokojne. Međutim, za vrijeme velikih vjerskih praznika pojavljuju se značajne nejasnoće o tome “kada se suzdržati od posjeta groblju”. Čest je nesporazum da je spominjanje pokojnika neprikladno za Božić i Uskrs. Ovo uvjerenje je, zapravo, pogrešno.
Proslava pobjede Isusa Krista nad smrću, koja je čovječanstvu omogućila vječni život, proteže se na nekoliko dana. Naime, dan nakon Uskrsnuća određen je za odavanje počasti preminulima. Tradicija kaže da je pokladni ponedjeljak kada je običaj da se “pometu” grobovi najmilijih postavljanjem zelene trave. Taj se događaj u raznim krajevima Srbije obilježava kao parastos, gdje se na groblje nose obojena jaja i upaljene svijeće.
