Smrt nama bliskih ljudi može biti jako stresan, a svakako i tužan događaj, koji se nažalost dešava u životu svih nas. Postoje neki običaji i tradicije koje mnogi nastoje praktikovat i poštovat, ali postoje i stvari koje nikako ne biste smjeli raditi.
Stvari umrlih stoljećima su bile prožete snagom svog bivšeg vlasnika i mogle utjecati na novog vlasnika. Diskurs spaja psihološke, duhovne i pragmatične niti, evocirajući brojne osjećaje i misli. Opća pretpostavka opravdava da posjedovanje ili čuvanje stvari mrtvih može proizvesti određene posljedice. Rečeno je da ti predmeti ometaju njihovu energiju, a time i duhovno putovanje. Stoga, osobne stvari treba pravilno podijeliti ili donirati onima kojima je potrebno, bilo da se radi o rođacima, prijateljima ili dobrotvornim organizacijama. Ovaj čin ima svoje temelje u raznim tradicijama i vjerovanjima, za koje se vjeruje da smiruju dušu umrle osobe i olakšavaju joj put u zagrobni život.
Osim duhovne osnove, postoji i zdravorazumski razlog za ovaj oprez; predmeti mogu nositi klice, a budući da mogu živjeti na predmetima neko vrijeme, sve treba očistiti prije nego što ih drugi koriste. Druga glavna točka koju ova studija iznosi jest da predmeti ne posjeduju samo fizičku energiju, već i emocionalnu i duhovnu energiju Ova energija može biti pozitivna ili negativna i stoga se mnogi ljudi boje ili brinu zbog posjedovanja imovine mrtve osobe. Veliko je pitanje sigurnost posjedovanja ovih predmeta i kako se zaštititi od moguće negativne energije ili karme za koju neki kažu da se nosi u ili s predmetom.
Ova energija može utjecati na emocionalne osjećaje, pa čak i na životne okolnosti ljudi koji dolaze u kontakt s tim stvarima. Nasuprot tome, posjedovanje stvari preminule osobe često izaziva vrlo duboke emocionalne reakcije. Oni podsjećaju, au nekim situacijama donose tugu, nostalgiju, pa čak i depresiju osobama koje možda nisu voljne suočiti se sa svojom tugom tamo gdje su ti osjećaji. U takvim trenucima posjedovanje postaje teret za srce. Stoga, iako postoji pitanje koliko je prikladno zadržati te predmete, dobro je ne savjetovati da se previše upuštate u čin posjedovanja.
Često se preporučuje da se te stvari daju ili dijele s onima kojima bi mogle trebati jer to može olakšati prihvaćanje gubitka. Emocionalne dimenzije povezane s posjedovanjem mrtvih nose duboka mentalna razmatranja. Članovi obitelji i intimni prijatelji često osjećaju strah i otpor suočiti se sa situacijom smrti, što može eskalirati emocionalnu reakciju i odužiti proces žalovanja. U nekim situacijama, ljudi mogu stvoriti privrženost do tako ekstremnog stupnja u vezi s posjedima koji ih podsjećaju na preminule osobe, gubeći osjećaj za stvarnost, pa mogu ući u prilično teške oblike depresije ili druga psihološka stanja.
Iako je možda teško odbaciti te stvari, to je često vrlo važno za proces ozdravljenja i tugovanja. Također je važno razumjeti vjerovanja i rituale različitih religija i duhovnih sustava koji se odnose na preminule osobe. Na primjer, pravoslavne tradicije obično predlažu da se osobne stvari pokojnika operu svetom vodom ili očiste na bilo koji način kako bi se osiguralo da predmeti ne nose nikakvu negativnu energiju. U islamskoj tradiciji postoji uobičajena praksa podjele imetka preminulog, čime se iskazuje poštovanje i također se olakšava putovanje duše u zagrobni život.
Svi ovi običaji i obredi snažno govore da s osobnim stvarima pokojnika treba postupati praktično, u svakom pogledu. Pitanje čuvanja i premještanja imovine pokojnika stoga je prilično složeno i vrlo individualno. Ne odnosi se samo na vjerovanja u vezi s energijom i karmičkim učincima, već odražava mentalna stanja ljudi koji su ostavljeni. Ljudi moraju pronaći vlastitu ravnotežu između poštovanja mrtvih i očuvanja vlastitog mentalnog blagostanja.
Za donošenje odluke koja bi donijela unutarnji mir i pomogla u procesu tugovanja, najbolje bi bilo uzeti u obzir mišljenje stručnjaka, vjersku tradiciju i ono što netko osjeća kao ispravno za svoje emocije. Stoga, kada netko izgubi voljenu osobu, mora duboko shvatiti da je prijenos ili dijeljenje osobnih posjeda važna stvar – o tome treba duboko razmisliti i osjetiti to, na obje strane: za sebe i za drugu osobu. Ovo ne samo da će pomoći u odavanju počasti sjećanju na preminulog, već će također pomoći oporavku emotivnog [sic] blagostanja klijenta, suočavanju sa životom koji teče bez te voljene osobe.
