Tjelesna temperatura je važan indikator našeg zdravstvenog stanja i dugo se vjerovalo da temperatura mora biti 37° i da je jedino tako normalna. Međutim, nova istraživanja pokazuju da ima mjesta za odstupanja i varijacije od otprilike jedan stepen i da ima puno faktora koji tu igraju ulogu kad je u pitanju tjelesna temperatura.
Stručnjaci danas kažu da je normalno da temperatura varira od 36° do 37° i da je to sasvim uredno, te da djeca imaju veću temperaturu od starijih ljudi. Kod odrasle osobe temperatura preko dana je viša nego preko noći i svoj vrhunac dostiže u pet sati poslijepodne.
Također to može da ovisi i o spolu osobe – muškarci imaju višu tjelesnu temperaturu od žena zato što one imaju veći udio tjelesne mase u tijelima. Odjeća isto ima važan uticaj kao i hrana, jer kad jedemo tad nam se malo digne temperatura, ali imaju i neki unutrašnji faktori poput metabolizma, menstruacije i hidratacije.
Kao što dobro znamo, rast temperature je često pokazatelj bolesti i javlja se u periodu gripa, prehlada i sličnih sezonskih bolesti te je važno mjeriti i pratiti temperaturu. Nije neobično da temperaturu prate i simptomi poput drhtavice, glavobolje, umora, malaksalosti i bolova u mišićima i raznim dijelovima tijela.
Ako vam temperatura prelazi 38°, znači da imate groznicu i da treba da mirujete, unosite dosta tekućine i nosite prozračnu odjeću. To ne bi trebalo predugo da traje, ali ako se oduži i bude tu više od sedmicu dana, obavezno i pod hitno se javljajte liječniku da vidite šta je u pitanju i kako da se oporavite.
Groznica, također poznata kao hipertermija ili pireksija, odnosi se na tjelesnu temperaturu koja prelazi normalne razine. Može poslužiti kao pokazatelj različitih zdravstvenih stanja, od kojih neka zahtijevaju liječenje, a druga ne. Međutim, u većini slučajeva to znači da je tijelo uključeno u borbu protiv infekcije. Središnja tjelesna temperatura razlikuje se od osobe do osobe. Rektalna temperatura, koja je najbliža normalnoj tjelesnoj temperaturi, obično iznosi 37 ºC. U međuvremenu se oralna temperatura registrira na 36,8 ºC, ingvinalna temperatura na 36,6 ºC, a aksilarna temperatura na 36,5 ºC (obično oko 0,3 °C do 0,5 °C niža od oralne temperature). Tjelesna temperatura viša od 37 ºC smatra se iznad normalnog praga. Važno je napomenuti da čak iu normalnom stanju može doći do manjih varijacija tjelesne temperature, pri čemu mjerenja u večernjim satima obično pokazuju blago povišene vrijednosti. Čimbenici kao što su dob, mišićna aktivnost, temperatura okoliša i doba dana mogu utjecati na te varijacije. Na primjer, novorođenčad obično ima tjelesnu temperaturu približno 1 ºC višu od odrasle osobe. Regulaciju tjelesne temperature kontrolira hipotalamus, područje mozga smješteno u blizini hipofize. Hipotalamus oslobađa “releasing” hormone koji potiču izlučivanje odgovarajućih hormona iz prednjeg režnja hipofize. Unatoč tome što zauzima samo jedan posto mozga, hipotalamus igra ključnu ulogu u raznim vitalnim funkcijama, uključujući tjelesnu temperaturu, otkucaje srca, krvni tlak, unos hrane i tekućine. Također kontrolira autonomni živčani sustav koji radi neovisno o našoj volji i endokrini sustav. Nadalje, hipotalamus je uključen u regulaciju emocija i motivacije.
Kada je tijelo zaraženo ili zahvaćeno bolešću, hipotalamus podiže svoj “termostat” na višu razinu. To rezultira osjećajem zimice, jer tjelesna temperatura pokušava dostići novo postavljenu temperaturu. Nakon zimice javlja se drhtanje mišića. Konačno, kada tjelesna temperatura odgovara razini koju postavlja hipotalamus, javlja se groznica. Povišena tjelesna temperatura može nastati zbog raznih čimbenika kao što su infekcije (virusne ili bakterijske), iscrpljenost toplinom, specifične upalne bolesti poput reumatoidnog artritisa, maligni tumori, određeni lijekovi (uključujući nuspojave antibiotika i lijekove koji se koriste za hipertenziju ili epilepsiju), imunizacija, autoimuni poremećaji (kao što je Hashimotov tireoiditis, sistemski eritematozni lupus, sindrom iritabilnog crijeva, Crohnova bolest), hormonske neravnoteže (poput hipertireoze) i više. Fiziološki čimbenici, poput nicanja zubića kod djece ili porasta kod žena nakon ovulacije, mogu se pripisati porastu temperature. Međutim, važno je napomenuti da je ovo povećanje tipično blago i pada unutar subfebrilnih vrijednosti. U određenim slučajevima, podrijetlo groznice može ostati nedokučivo. Kada povišena tjelesna temperatura traje dulje od tri tjedna, a temeljita dijagnostička ispitivanja ne uspiju utvrditi temeljni uzrok, stanje se može klasificirati kao vrućica nepoznatog podrijetla.
