Oni koji pripadaju malo starijim i srednjim generacijama dobro se sjećaju nuklearne katastrofe koja se dogodila u Černobilju a posljedice se i danas osjete. Ovaj grad je danas grad duhova i u njemu ne živi skoro niko a o onome šta se stvarno desilo tog kobnog dana još uvijek se ne zna sve.
Iako se nuklearna katastrofa u Černobilu dogodila 1986. godine, još uvijek postoje aspekti tog događaja koji ostaju uglavnom neadresirani i rijetko se o njima raspravlja. Nakon eksplozije i katastrofalnog događaja koji je uslijedio u Černobilu, opće je poznato da su prve osobe koje su bile izložene zračenju bili hrabri vatrogasci koji su se hrabro borili s bijesnim paklom.
Ovi hrabri ljudi naknadno su prevezeni u Moskvu, točnije u Šestu kliničku bolnicu, gdje su potražili prijeko potrebnu pomoć i medicinsku skrb. Činjenica da u Moskvi nije bilo dovoljno mjesta za sve njih nije široko poznata. U to je vrijeme sretna skupina od 13 vatrogasaca imala priliku primiti inovativan tretman od američkog liječnika Roberta Galea, koji se velikodušno volontirao da primijeni progresivni medicinski pristup.
Suprotno tome, 11 vatrogasaca koji se smatraju “nesretnima” prebačeni su na Kijevski institut za radiologiju i onkologiju, pod brigom cijenjenog glavnog ukrajinskog radiologa, Leonida Kindzelskog. Mučna smrt uzrokovana akutnim zračenjem karakterizirana je brzim uništavanjem stanica, što dovodi do raspadanja organa.
U Moskvi je primijenjena Galeova revolucionarna tehnika koja uključuje transplantaciju koštane srži. Nevjerojatno, među djecom su pronađeni kompatibilni darivatelji koštane srži, što je pripremilo pozornicu za čudesan ishod. Liječnici u Kijevu zauzeli su potpuno jedinstven pristup kada je riječ o liječenju njihovih vatrogasaca.
Leonid Kindzelski, čovjek snažnog karaktera, donio je odluku da odbije metodu liječenja koju su preporučili liječnici u Moskvi. Mučila ga je činjenica da je liječenje akutne radijacije odražavalo liječenje akutne leukemije nakon terapije zračenjem. Godine 1986. radiolozi u Kijevu nisu bili u mogućnosti mjeriti stručnost cijenjenih moskovskih liječnika, koji su u to vrijeme bili naširoko smatrani vrhunskim profesionalcima u svom području.
Međutim, Kindzelski je ostao uporan u svom pristupu, idući protiv žita. Uz konvencionalne metode gama zračenja te alfa i beta liječenja, primijenio je i potpuno suprotan pristup: intravenoznu transplantaciju koštane srži darivatelja, bez eliminacije vlastite koštane srži primatelja.
Kao rezultat toga, dok se odvijao zamršeni proces reimplantacije, inicijacije i kasnijeg odbacivanja koštane srži darivatelja, krvotvorni sustav primatelja bio je privremeno zaustavljen, dopuštajući mu da konačno nastavi svoje prirodno funkcioniranje. Uz ovu varijaciju u načinu na koji su tretirani postojala je još jedna razlika.
- Ana Gubareva, onkologinja iz Kijeva koja je sudjelovala u liječenju vatrogasaca, u svojim je memoarima opisala opsežne mjere čišćenja njihova tijela. Za razliku od Moskve, gdje su se koristili samo tuševi, vatrogasci u Kijevu bili su nekoliko dana podvrgnuti intravenoznom pranju, osiguravajući da je iz njihove krvi uklonjen svaki trag kontaminacije.
U međuvremenu je u Moskvi skupina od 13 vatrogasaca u dobi od 23 do 30 godina čekala dolazak dr. Galea u bolnicu. Stavljeni u induciranu komu zbog ozbiljnog oštećenja zračenjem koje je uzrokovalo nesnošljivu bol i propadanje tkiva, njihovo stanje ostalo je strogo povjerljivo. Među skupinom od 13 pacijenata koji su bili na liječenju u Moskvi, zapanjujuća većina od 11 osoba nažalost nije preživjela.
Svaki od 11 pacijenata koji su bili na liječenju u Kijevu uspio je preživjeti. U službenom izvješću navodi se da su pacijenti u Kijevu primili znatno manje doze zračenja. Suprotno prvotnoj tvrdnji, vidljivo je da su pacijenti zapravo bili pripadnici iste vatrogasne postrojbe koja je zajedno stigla na mjesto nesreće.
Nakon što su prošle brojne godine, postalo je očito da se pristup dr. Galea smatra i neetičnim i nezakonitim, budući da su naknadne istrage otkrile njegov nedostatak medicinskih kvalifikacija i njegov angažman u eksperimentima na ljudima, s obzirom na njegovo iskustvo kao vojnog liječnika.
Godine 1986. pojavila se izvanredna figura na polju medicine po imenu Leonid Kindzelski. Unatoč njegovim herojskim naporima, njegova je priča uglavnom ostala neispričana, s vrlo malo izvještaja koji dokumentiraju njegova postignuća. Unutar njegove klinike, nebrojeni pacijenti su tražili njegovu njegu, i dok je velika većina doživjela uspješan oporavak, tragično, postojao je jedan pacijent koji nije preživio.
Uspjeh liječenja profesora Kindzelskog ne bi bio moguć bez suradnje i podrške njegovih kolega. Prepoznavši njegovu predanost i stručnost, izvijestili su Moskvu da pristupa brizi o pacijentima s istom razinom predanosti i vještine kao i glasoviti dr. Gale.
