Pripadnicima starije i ssrednje generacije su dobro ostali u sječanju njihovi likovi i pjesme. Grupa Sedmorica mladih osnovana je u Beogradu 29. rujna 1959. godine. Prvu postavu činili su klavijaturist Nebojša Dančević, gitarist Milutin Vasović, basist Ljubiša Stošić, bubnjar Branislav Todorović, trubač Zoran Zarije Raković, klarinetist Vladislav Vasilić i trombonist Ljubiša Milić. Vladislav Vasilić otišao je u vojsku 1963., poginuo je u prometnoj nesreći 1966., a zamijenio ga je Jova Radonović. Još jedna personalna promjena dogodila se 1978., kada je Branislava TodoroviĆa (pokojnog) zamijenio Nebojša Kunić. Ovo stvaranje je nastavljeno do smrti Milutina Vasovića 1998. godine, nakon čega bend prestaje sa radom.
Bend “Sedmorica mladih” bio je jedan od najvećih bendova u bivšoj Jugoslaviji, ao njihovoj popularnosti dovoljno govori i ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda 1991. godine kao sastav koji je neprekidno nastupao 33 godine. Jovan Jovan Radovanović otkrio je da su bili toliko popularni i voljeni da su se usudili reći “ne” Josipu Brozu Titu. Odnosno, budući da se proslavio diljem stare Jugoslavije s grupom s 24 godine otišao je u inozemstvo i brzo stekao međunarodnu afirmaciju.
– Tada sam počeo svirati i saksofon, koji sam lako prihvatio. Kasnije sam dodao i flautu jer smo mi u bendu znali da sviranje samo jazza neće dugo trajati. Moramo proširiti svoj repertoar na klasičnu i popularnu glazbu, a izvodimo na raznim jezicima. Na moje inzistiranje dodali smo pantomimu i skečeve i imali smo veliki uspjeh. Jazz je i dalje osnova našeg nastupa, ali ga izvodimo na drugačiji način. Brzo smo našli svoje mjesto na Zapadu i postavili rekord u Njemačkoj. Izračunali smo da smo u inozemstvu ostali oko godinu dana, što je ispalo petnaest godina.
Volio ih je Josip Broz Tito, zahvaljujući kojem nitko iz benda nije morao služiti vojsku, jer je ovaj doživotni Jugoslaven predsjednik shvatio da je bend korisniji “vani” nego kod kuće. Tito je bio “slab” na nas što izvodimo crnačke spirituale i ruske pjesme, Jovanka nas je također voljela, došla nam je nakon koncerta u Karađorđevu i pitala je li u redu da se ona i Stari slikaju s nama. Često smo njihovi gosti. , volio je sjediti s nama do ranih jutarnjih sati. On je veliki gospodin. Pozvao nas je i da mu se pridružimo na njegovoj turneji “Galeb” na Summitu nesvrstanih na Kubi, ali smo morali odbiti koncert zbog dogovora. Ispostavilo se da je to bilo njegovo posljednje putovanje.
Sedmorica mladih bili su prva jugoslavenska grupa koja je nastupila u Sovjetskom Savezu u nastojanju da olakša odnose između zemalja nakon Staljinove smrti. Predstavljali su beogradsku televiziju u vrijeme jugoslavenske televizije u Lincoln centru u New Yorku. Kao kulturni veleposlanici, oslobođeni su vojne obveze i ostali su zajedno 33 godine uzastopno. Službeno su prestali s radom 1999. godine. Posljednji nastup orkestar je imao u Sarajevu u svibnju 1991. godine. Iste godine ulaze u Guinnessovu knjigu rekorda kao bend koji neprekidno svira 33 godine. Uz brojna priznanja u kulturi, dobili su i titulu “Izvrsni umjetnik Jugoslavije”. “Tito je bio veseo, društven čovjek. Toliko nas je cijenio da nas je dan prije nego što je otišao u Ljubljanu na operaciju noge pozvao u svoju rezidenciju na večeru. Za stolom smo bili samo on, njegova obitelj i mi. Tada smo ga zadnji put vidjeli, ubrzo je umro.
