Jelena Đoković, supruga Novaka Đokovića i direktorka fondacije „Novak Đoković“, iznela je svoja razmišljanja o roditeljstvu i potencijalnom uticaju na njenu decu. Otvoreno se pitala hoće li njena djeca jednog dana opisivati svoje odrastanje kao traumatično, jer priznaje vlastite nesavršenosti kao roditelja i propuštene prilike za bolje akcije. Jelena se nada da će svoje uvide podeliti sa drugima osim onih koji je vide samo kao Novakovu suprugu. Tokom gostovanja u emisiji “Kec u jedanaest” televizije K1 vodila je razgovor o roditeljstvu sa psihoterapeutkom Smiljanom Grujić. Jelena se dotakla i vrste povratnih informacija koje je dobijala u prošlosti.
Kada sam bila mlada, često sam se nalazila pred kamerama, i kao rezultat toga, odrasla sam pod lupom drugih. Neprestano su me osuđivali, bilo zbog mog izgleda, ponašanja ili govora. Bio je to nezavidan položaj za svaku mladu ženu. Uprkos tome, Jelena je istakla da je na svoja iskustva došla da gleda kao na zanimljivo putovanje kojim mora da se snađe najbolje što može. Jelena se takođe nije složila sa mišljenjem da novac čini život lakšim. Priznala je da je neki doživljavaju isključivo kao Novakovu ženu, a njene riječi mogu doživjeti i kao puku pamet. Ipak, Jelena je objasnila da jednostavno želi da svoja iskustva podeli sa drugima. Vjerovanje da ljudi s bogatstvom vode lakši život je zabluda – u stvarnosti, može biti još zbunjujuće jer postoji pritisak da se sve zna i sve mogućnosti iskoriste u potpunosti. Činilo se da je novac koji smo dobili u mladosti uvećao sve naše strahove i nesigurnosti. Novak i ja smo imali sreću da oko sebe imamo pojedince koji su nam pomogli u postavljanju pravih pitanja i sticanju znanja. Međutim, u svijetu koji se često razvija i nameće niz ideala, teško je preživjeti bez učenja. Postoji li uopće nešto kao ideal? Ovo su razmišljanja supruge Novaka Đokovića.
Iako je uvriježena izreka da smo svi imali radosno djetinjstvo, Jelena tvrdi da smo odgajani da to tako izjašnjavamo. Dok odrastamo, uče nas da vjerujemo da je naše djetinjstvo bilo sretno. Međutim, nakon detaljnijeg pregleda, možemo otkriti da je bilo stvari koje nisu bile idealne. Iako bismo trebali biti zahvalni na ljubavi naših roditelja i toplom domu, u redu je priznati i pozabaviti se stvarima koje su ostavile trajan utjecaj na nas, što može izazvati ljutnju ili nervozu. Jelena smatra da je iskazivanje ljutnje zdrav način da se nosi sa ovim emocijama. Roditeljstvo može pasti u dvije krajnosti – tradicionalni, autoritativni pristup gdje dijete nema pravo glasa i permisivni pristup gdje sve ide. Oba pristupa imaju svoje mane i važno je uspostaviti ravnotežu između njih.
