Svaki čovjek ima svoju sudbinu i mada nam se ponekad čini da je neko sretan to ne mora biti tako. Ima i ljudi kojima ništa ne ide od ruke i koji se čitav život muče i baš nemaju sreće. Današnja priča je o ženi koja nije mogla da se ostvari kao majka i to je obilejžilo cijeli njen život.U srcu Bosne i Hercegovine leži čvrsto povezana zajednica, dom brata i sestre čiji su životi zasjenjeni dubokom i potresnom pričom.
Unutar ove zajednice, brat, otac šestoro djece pun ljubavi, dijeli život sa svojom sestrom, koja je, nažalost, bila lišena prilike da prigrli čuda majčinstva. Tuga urezana na njenom licu služi kao snažan podsjetnik na duboku radost i nekomplikovano zadovoljstvo koje bi pratilo dragocjeni dar djeteta. Njen duboki osjećaj izolacije proizlazi iz njene nesposobnosti da zatrudni. Svaki brak u koji je sklopila završavao se napuštanjem čim se otkrila njena neplodnost. Obje osobe žive u ruralnom okruženju, posvećujući se brizi o stadu ovaca. Uprkos tome što je njena sestra u sedamdesetim godinama, ona se neustrašivo suočava sa izazovima fizički napornih zadataka, kao što su čuvanje stoke i obrada zemlje. Uprkos brojnim preprekama koje prate seoski život, ona ostaje nepokolebljiva u svojoj posvećenosti napornom poslu.
Njeno spokojno prihvatanje života očigledno je u saosećajnim rečima koje govori, pokazujući njenu izuzetnu smirenost kada razgovara o budućnosti. Uprkos neizvjesnosti koju sutra može donijeti, ona čvrsto vjeruje da nijedan izazov nije prevelik sve dok može nastaviti raditi i ići naprijed. Uprkos tome što sa bratom dijeli životni prostor, ljubazno zauzima samo jednu sobu, velikodušno joj pruženu. Bez vlastite zemlje i stoke, brat joj aktivno pomaže u svim poljoprivrednim poduhvatima. Tokom ljetne sezone, Seka pronalazi radost u jednostavnim zadovoljstvima sakupljanja gljiva, šljiva ili kopriva, nikad ne osjećajući glad. Njena mudrost blista dok čvrsto veruje da se ispunjenje nalazi marljivošću, dok je razmišljanje o žaljenju bez preduzimanja akcije jednostavno gubljenje vremena. Uprkos gubitku muža tokom 1990-ih, Seka kaže da njena najdublja tuga proizilazi iz toga što nikada nije imala priliku da doživi majčinstvo. Čvrsto vjeruje da bi dolazak djeteta uvelike obogatio njen život. Sekin opis njenog braka je pun gorčine, jer otkriva da je sa suprugom provela samo tri meseca. Prije toga se već dva puta udavala, ali su se oba saveza raskinula zbog nemogućnosti da zatrudni. Nažalost, njen treći brak, koji joj je u početku doneo radost, na kraju se završio tragedijom. Seka hrabro dijeli svoju burnu prošlost, obilježenu trajnim uticajem društvenih normi i pritiscima koje su žene poput nje bile prisiljene da trpe u ruralnim zajednicama.
Nakon burnog perioda od tri godine u Bijeljini zajedno sa svojim prvim supružnikom, ona je sa svojim drugim partnerom krenula u novo poglavlje svog života u šarmantnom selu nadomak Zvornika. Nažalost, njihova zajednica je naglo prekinuta nakon samo devet dana. Tragično, komplikacije s plodnošću su mučile svaki njen brak, što je dovelo do njihovog raspada. Sekina priča stoji kao potresan dokaz surove stvarnosti s kojom se suočavaju bezbrojni pojedinci koji se bore s izazovima neplodnosti i teretom društvenih očekivanja. Pored raspada brakova, Seka se susrela i sa dubokim gubitkom svrhe i sreće koji često prati odsustvo ispunjenog porodičnog života.
.
