Danas vam donosimo priču jedne žene koja je nakon decenija braka svog supruga prevarila sa komšijom koji joj je ukazivao pažnju jer se osjećala zapostavljeno . Međutimj poslije se gorko pokajala.
Supružniku je posvetila više od 25 godina, dobili su djecu, iskusili razne životne izazove i vjerovali da se sve što se trebalo dogoditi već dogodilo. Vjerovala je da nema dovoljno mjesta za nasumičnost i osjećaje koji nadilaze tlo pod njezinim nogama. A onda se dogodila stvar koju nije željela niti planirala. U svakodnevnom sivilu života, kao i svakodnevici obitelji, pokrenula se emocija koju je gotovo odagnala. Počelo je bez ikakve vidljive prijetnje ili opasnosti, obližnji susjed koji je pomagao u kućanskim poslovima, poput nošenja vrećica s namirnicama, uvijek je imao ugodan osmijeh.
- Taj isti susjed povećao je temperaturu tamo gdje se prethodno taložio led. Prvo bi popili kavu. Dalje, imali bi drugu. Poruke su u početku bile blažene, ali su ubrzo postale značajnije. Smijeh, pogled i dodir bili su prisutni – mali detalji koje je previdjela postojali su u njenom svakodnevnom životu sa suprugom. I dogodilo se. Ono što nije mogla ni zamisliti, a kamoli priznati – zaljubila se. Ne kao ludilo mladenačkog zanosa, već jer je primila pozornost, riječi i osjećaj da je promatrana, zabilježena. I odbila se ispričati. Priznaje da nije bila u pravu.
Nije uspjela objasniti svoje postupke, umjesto toga, također je propustila očekivati da njezin suprug sazna za način koji ju je potpuno paralizirao. Jednog dana, dok je sjedila sa susjedom, primila je poruku koja je imala značajan utjecaj na njih: “Niste uspjeli isključiti Bluetooth.” Točno u tom trenutku prestala se lediti. Pogledala je u telefon i tada shvatila da je slušalica ostala neiskorištena. Sve je čuo njezin suprug koji je vozio kamion ispred kuće. Svaki šapat, svaki uzdah i svaki znak izdaje. Dalje, nije bilo vike, nije bilo akcije. Samo budi miran.
Samo napomena: “Kada prođete, vratite se svojim posjedima.” U tom trenutku srušio joj se cijeli svijet. Bila je terorizirana. Nije bila svjesna kako odgovoriti, što izraziti i koga potražiti. Nije uspio razgovarati s djecom. Daleki susjed izmicao joj je životu kao da je nikad nije posjetio. Sada rijetko pomaže čak i s biciklom. Sve je izgubljeno – nježnost, osmijeh, fokus i spokoj. A ona? Ostala je sama. Bez glasa, bez kazne, samo najteže misli. Sada su. nemoj vikati Ne žalite se. Jednostavno odlazi u krevet bez riječi, tijekom noći, jer osjeća da je izgubila ono što je imala, a nije sigurna kako to cijeniti.
Imala je muškarca koji ju je tako obožavao, bez riječi, bez potrebe da to pokazuje svaki dan. Nije ju morao stjerati u kut ili razgovarati s njom. Samo je otišao, dopuštajući vatri da je proguta bez riječi. Danas živi sama. Djeca će je obići, pomoći, ali noći su puste. Nema fizičkog kontakta, nema emocionalne intimnosti. Samo prepričava. Najveća šteta za nju je što njen suprug nije uspio izraziti nikakvu ljutnju, već je otišao bez imalo tuge. Ta šutnja je najveća kazna koju je mogla dobiti. Jer ljubav nije napustila zato što ju je napustila, nego zato što ju je izdala.
Sada svaki dan tišinu nosi sa sobom kao teret kojeg se ne može osloboditi. Priča ove žene pokazuje štetne učinke emocionalne odsutnosti i redovitosti u vezi. I kako pažnja, običan pogled ili lijepa riječ mogu probuditi čežnju koja je godinama uspavana. Međutim, to je također upozorenje da trenuci neuspjeha mogu nadvladati godine vjere. Danas priznaje da se nije radilo o romantičnoj ljubavi, već o bijegu iz samoće. Ona to prepoznaje, najbolnije je iskustvo kada izgubiš nekoga do koga ti je stalo i nikome to ne želiš priznati. Samo pusti. Dopustite da ga sami otkrijete.
