U starosti ti ne trebaju prijatelji, djeca, muž ili žena, već ovih 5 stvari

U danasnjem članku donosimo pet važnih oslonaca koji mogu pomoći da starost bude mirnija, sigurnija i dostojanstvenija. Djeca, prijatelji i životni partner mogu pružiti ljubav i dragocjenu podršku, ali čovjek svoju budućnost ne bi trebao graditi isključivo na očekivanju da će drugi uvijek biti dostupni. Zdravlje, finansijska sigurnost, stabilan dom, unutrašnji mir i smislen dnevni ritam predstavljaju temelje koje je korisno stvarati mnogo prije dolaska poznijih godina.

 

Dok su ljudi mlađi, često pretpostavljaju da će u starosti najveću sigurnost pronaći u porodici. Očekuju da će djeca živjeti u blizini, da će prijateljstva ostati nepromijenjena i da će životni partner biti uz njih bez obzira na okolnosti. Takva očekivanja nisu pogrešna, ali život se ne razvija uvijek prema unaprijed zamišljenom planu.

Djeca odrastaju, formiraju vlastite porodice, sele se zbog posla i preuzimaju brojne obaveze. Prijateljski odnosi mijenjaju se, a neke drage ljude s vremenom izgubimo. Partner može ostati najveća podrška do duboke starosti, ali bolest, razdvojenost ili druge okolnosti mogu potpuno promijeniti svakodnevicu.

To ne znači da su bliski odnosi nevažni. Naprotiv, kvalitetne veze s porodicom i prijateljima mogu biti jedan od najvećih izvora radosti, pomoći i osjećaja pripadnosti. Međutim, postoji razlika između uživanja u nečijem prisustvu i potpune zavisnosti od toga da druga osoba organizuje svaki dio našeg života.

Zbog toga priprema za starost ne podrazumijeva samo štednju novca ili razmišljanje o penziji. Ona uključuje svakodnevne navike, odnos prema vlastitom tijelu, sposobnost da se vrijeme provede smisleno i izgradnju života koji ostaje stabilan čak i kada bliske osobe nisu svakog dana pored nas.

Zdravlje određuje koliko samostalnosti možemo sačuvati

U mladosti se zdravlje često doživljava kao nešto što se podrazumijeva. Tijelo podnosi nedostatak sna, neredovnu prehranu, dugotrajno sjedenje i druge navike čije posljedice nisu odmah vidljive. Zbog toga mnogi brigu o sebi odgađaju za vrijeme kada budu imali manje obaveza.

U starijoj dobi najveći luksuz nije nužno skup automobil, velika kuća ili daleko putovanje. Mnogo veću vrijednost može imati sposobnost da osoba sama ustane iz kreveta, ode u prodavnicu, pripremi obrok, prošeta ili obavi osnovne kućne poslove bez stalne pomoći drugih.

Nijedna životna navika ne može garantirati potpuno zdravlje. Bolesti se mogu pojaviti i kod ljudi koji su godinama vodili računa o sebi. Ipak, redovno kretanje, dovoljno sna, uravnotežena prehrana, nepušenje, održavanje odgovarajuće tjelesne težine i preventivni pregledi mogu doprinijeti očuvanju funkcionalnosti.

Važno je da fizička aktivnost bude prilagođena zdravstvenom stanju i mogućnostima osobe. Nekome će odgovarati duža šetnja, drugome lagane vježbe ili obavljanje svakodnevnih poslova. Cilj nije postizanje sportskih rezultata, već što duže očuvanje pokretljivosti, ravnoteže i samostalnosti.

Briga o zdravlju zato ne počinje nakon sedamdesete godine. Svaki period života pruža priliku za popravljanje navika. Čak i manje, održive promjene mogu biti korisnije od kratkotrajnih i pretjerano zahtjevnih planova koje nije moguće dugo pratiti.

Finansijska sigurnost ne znači bogatstvo

Jedna od čestih pretpostavki jeste da će odrasla djeca jednog dana automatski preuzeti sve troškove i obaveze svojih roditelja. Možda će to željeti i biti u mogućnosti učiniti. Međutim, i oni mogu imati kredite, vlastitu djecu, zdravstvene probleme ili živjeti u drugom gradu ili državi.

Zbog toga finansijska priprema za starost nije izraz nepovjerenja prema porodici. Ona predstavlja pokušaj da osoba sačuva što više slobode i ne dovede sebe ni bližnje u situaciju u kojoj svaka osnovna potreba postaje izvor pritiska.

Finansijska sigurnost ne podrazumijeva nužno veliku ušteđevinu. U svojoj osnovi znači imati dovoljno za hranu, režije, lijekove, prijevoz, održavanje doma i druge lične potrebe. Dobro je imati i prostor za poneko malo zadovoljstvo, jer kvalitet života ne čini samo podmirivanje obaveznih računa.

Svaka razumno ušteđena marka, izbjegnuti nepotrebni dug i pažljivo planiran trošak mogu kasnije imati mnogo veću vrijednost nego što se u trenutku odricanja čini. Čak i skromna rezerva može pomoći da neočekivan kvar, medicinski trošak ili druga hitna potreba ne postanu potpuna kriza.

Postoji velika razlika između prihvatanja pomoći koju porodica iskreno želi pružiti i situacije u kojoj osoba nema nikakav izbor. Finansijska samostalnost ne isključuje bliskost. Ona omogućava da odnos s djecom i drugim članovima porodice bude zasnovan na ljubavi, a ne samo na stalnoj materijalnoj zavisnosti.

Siguran dom vrijedi više od velike nekretnine

Dom u starijoj dobi treba pružati sigurnost, stabilnost i osjećaj da osoba negdje pripada. To ne mora biti velika kuća niti nekretnina u ličnom vlasništvu. Važnije je imati pouzdano mjesto za dugoročan život, u kojem se osoba osjeća mirno i ne mora neprestano strahovati da će ostati bez krova nad glavom.

Praktičnost prostora s godinama postaje sve važnija. Kuća na nekoliko spratova može u četrdesetim godinama izgledati kao ostvarenje sna, ali kasnije stepenice, veliko dvorište, čišćenje i skupo grijanje mogu postati ozbiljan teret.

Manji stan ili jednostavnije uređena kuća ponekad mogu pružiti više slobode od velike nekretnine koja zahtijeva stalno održavanje. Blizina prodavnice, ljekara, javnog prijevoza i drugih potrebnih usluga također može postati važnija od veličine prostora.

Dobro je na vrijeme razmišljati i o tome koliko je dom prilagođen slabijoj pokretljivosti. Klizave površine, visoki pragovi, loše osvjetljenje ili kupatilo bez odgovarajućih oslonaca mogu povećati rizik od povreda. Prilagođavanje prostora ne mora se obaviti odjednom, ali ga ne treba odgađati do trenutka kada problem već nastane.

Kuća ili stan trebali bi služiti čovjeku, a ne zahtijevati da on svu energiju troši na njih. Siguran dom nije statusni simbol. To je mjesto u kojem osoba može sačuvati privatnost, rutinu i osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

Unutrašnji mir ne može stvoriti niko umjesto nas

Čovjek može osjećati usamljenost i u kući punoj ljudi, kao što može provesti nekoliko sati sam i osjećati se potpuno spokojno. Razlika često nije samo u broju osoba koje se nalaze oko njega, već u odnosu koji je izgradio prema samome sebi.

Ako osoba cijeli život bježi od tišine i svaku slobodnu minutu pokušava ispuniti tuđim prisustvom, starost može donijeti težak susret s vlastitim mislima. Nakon usporavanja poslovnog i porodičnog ritma pojavljuje se više vremena za uspomene, propuštene prilike, stare greške i razgovore koji nikada nisu završeni.

Unutrašnji mir ne podrazumijeva da čovjek mora biti zadovoljan svakom odlukom iz prošlosti. Više se odnosi na prihvatanje činjenice da se ono što je završeno ne može promijeniti, ali odnos prema tim iskustvima može postati drugačiji.

Nekome mir donosi vjera, drugome priroda, muzika, knjige, pisanje ili rad u vrtu. Važno je pronaći nešto što pruža osjećaj stabilnosti i kada telefon ne zvoni, nema posjeta i niko ne traži našu pažnju.

Sposobnost da osoba bude sama bez osjećaja da je napuštena ne znači zatvaranje prema ljudima. Naprotiv, ona može učiniti odnose zdravijim jer se od drugih više ne očekuje da popune svaku prazninu ili budu jedini izvor zadovoljstva.

Svaki dan treba imati makar jedan mali razlog

Odlazak u penziju mnogim ljudima prvi put oduzima strukturu koja im je desetljećima određivala dane. Više nema jutarnjeg odlaska na posao, kolega, rokova i obaveza koje su stvarale ustaljen ritam. Djeca su odrasla, a količina slobodnog vremena naglo postaje mnogo veća.

Nekome takva promjena donosi olakšanje, dok kod drugih može izazvati osjećaj praznine. Zbog toga je korisno mnogo ranije razvijati interese koji nisu povezani samo s poslom ili odgojem djece.

Razlog za ustajanje ne mora biti veliki životni projekat. To može biti jutarnja kafa, šetnja, odlazak na pijacu, briga o biljkama, čitanje, vježbanje, rješavanje križaljki, čuvanje unučadi, razgovor s prijateljima ili volontiranje.

Važan je osjećaj da dan ima određeni ritam i da postoji nešto čemu se čovjek raduje. Hobi koji u mladosti izgleda kao bezazlen način provođenja vremena kasnije može postati vrijedan izvor zadovoljstva, društvenih kontakata i mentalne aktivnosti.

Posebno je korisno zadržati radoznalost. Učenje nove vještine, čitanje o nepoznatoj temi ili upoznavanje novih ljudi mogu pomoći da svakodnevica ne postane potpuno jednolična. Godine ne moraju značiti prestanak ličnog razvoja.

Porodica i samostalnost najbolje djeluju zajedno

Bilo bi pogrešno tvrditi da čovjeku u starosti nisu potrebni partner, djeca ili prijatelji. Bliski odnosi mogu ublažiti usamljenost, pružiti pomoć tokom bolesti i donijeti trenutke koji život čine ljepšim. Ljudi koji imaju pouzdane odnose posjeduju veliko bogatstvo koje se ne može izmjeriti novcem.

Međutim, partner ne bi trebao biti jedini razlog za ustajanje svakog jutra, kao što djeca ne bi trebala osjećati da moraju potpuno odustati od vlastitih života kako bi roditeljima dali smisao. Ni prijatelji ne mogu uvijek biti dostupni niti popuniti svaku prazninu.

Najstabilnija svakodnevica nastaje kada osoba istovremeno njeguje bliske odnose i zadržava vlastiti život. Tada može iskreno reći da voli što su joj drugi blizu, ali se ne osjeća potpuno izgubljeno kada određeni dan provede sama.

Priprema za starost ne počinje jednog određenog rođendana. Ona se stvara godinama. Šetnja umjesto cijelog dana provedenog u sjedećem položaju predstavlja ulaganje u buduću pokretljivost. Ušteđeni novac doprinosi kasnijoj nezavisnosti, a njegovano prijateljstvo može očuvati društvenu povezanost.

Svaki pronađeni hobi, prilagođen dom i trenutak proveden u upoznavanju vlastitih potreba postaju dio buduće sigurnosti. Cilj nije dostići starost u kojoj nam niko nije potreban. Takva potpuna nezavisnost često nije moguća niti je nužno poželjna.

Mnogo realniji cilj jeste dočekati poznije godine okružen ljudima koje volimo, a istovremeno imati što više sačuvanog zdravlja, dovoljno finansijske sigurnosti, stabilan dom, mir u vlastitim mislima i makar jedan razlog zbog kojeg se radujemo novom jutru.