U današnjem članku vam pišemo na temu zašto odrasla djeca viču na svoje roditelje i kako im uzvratiti s dostojanstvom i mirom. Saznajte…
Mnogi roditelji suočavaju se s boli kad im odrasla djeca podižu glas, kritiziraju ih ili se ponašaju prema njima s nepoštovanjem. Godinama su im davali sve – ljubav, podršku, brigu i pažnju – a sada, kada je došao njihov trenutak slabosti ili starosti, dočekuju ih hladne riječi.
Za mnoge roditelje, ovo ponašanje odrasle djece predstavlja duboku emocionalnu bol. Nakon što ste se cijeli život žrtvovali za dobrobit svog djeteta, kako je moguće da vas ono sada vrijeđa, kritizira ili odbacuje?
Mnogi roditelji doživljavaju ovo kao odbacivanje vlastite ljubavi i posvećenosti. Iako nikome nije ugodno kada se prema njemu ponašaju s takvom hladnoćom, važno je razumjeti da iza tih postupaka često stoje nezadovoljstva i neizgovoreni osjećaji djeteta.
- U današnjem društvu često možemo čuti termine poput „emocionalno nezreli roditelji“. Svima je jasno da roditelji nisu savršeni, i da su svi ljudi skloni pogreškama. Ipak, mnogi odrasli koriste prošle greške svojih roditelja kao izgovor da kritiziraju i ljute se na njih, zaboravljajući svu ljubav i žrtvu koju su roditelji dali za njih.
Jedan trenutak slabosti ili nesporazuma iz prošlosti može postati oružje za napad. Odluke koje su tada bile donesene iz ljubavi ili brige, sada se često tumače kao kontrola ili izdaja. Ovdje je važno napomenuti da je ljubav roditelja uvijek bila istinska, čak i kada nisu mogli donijeti savršene odluke. Oprost i razumijevanje trebali bi biti ključne komponente odnosa, umjesto stalnog osuđivanja.
Kako se nositi s ovim situacijama? Kada vam odraslo dijete povrijedi srce i podiže glas na vas, važno je zapamtiti da postoji drugi put, a to je put ljubavi, poštovanja i mirnog odgovora. Nikada nije korisno uzvraćati ljutnjom ili kritikama, jer to samo vodi u još veće nesporazume. Prvo i najvažnije, postavite granice. Na primjer, možete reći: “Razumijem da si ljut, ali ja imam pravo na svoje mišljenje.” Drugi korak je da pokažete smirenost i dostojanstvo u komunikaciji: “Ne želim razgovarati dok podižeš ton, pričat ćemo kada se oboje smirimo.”
- Važno je ne odgovoriti uvredama jer to samo stvara još veći jaz između vas i djeteta. Riječi poput: „Čujem te, ali neću prihvatiti razgovor pun uvreda“ ili „Nisam tvoj neprijatelj, volim te čak i kada to ne vidiš“ mogu pokazati djetetu da, iako se ponaša loše, vi ste tu zbog njega i spremni ste razumjeti njegove osjećaje.
Takve riječi, koje dolaze iz mirnog srca, neće nužno odmah promijeniti situaciju, ali mogu početi proces iscjeljenja i pomirenja. Ove reakcije nisu znak slabosti, već snage koja dolazi iz ljubavi i snage Duha Svetoga. Snage koja ne vraća zlo za zlo, nego poziva na smirenost i razgovor.
Važno je da ne zaboravite svoju ulogu. Iako vaša djeca možda ne prepoznaju vašu ljubav odmah, vi ste pozvani biti prvi u ljubavi. Biti roditelj znači biti vođa, čak i u trenucima kada je to teško. Vaš cilj nije pobijediti u svakoj raspravi, nego ostati dosljedan svojoj ljubavi, bez obzira na trenutne nesuglasice.
Zapamtite, vi niste samo roditelj. Vi ste Božje dijete, a Bog vas vidi i razumije. Kada se nađete u situacijama gdje se osjećate nerazumljeno, uvijek se možete okrenuti Božjoj ljubavi i milosti. Kroz mir, strpljenje i molitvu možete donijeti iscjeljenje ne samo sebi, nego i svom djetetu. Smirene riječi i postupci mogu biti sjeme pomirenja koje će jednog dana niknuti u srcu vašeg djeteta.
- Kada sljedeći put vaš odrasli sin ili kći podigne glas, sjetite se: vaš mir može biti početak izliječenja. Nemojte se bojati biti mirotvorci i svjetlo čak i kad vam se čini da vas nitko ne razumije. Jer možda će vaša ljubav i smirenost donijeti pomirenje u trenutku kada to najmanje očekujete
