Na našim prostorima mnogo ljudi smatra da LGBT osobe ne trebaju imati i odgajati djecu. Međutim, neki slavni LGBT ljudi imaju djecu i čini se da ih je publika prihvatila kao roditelje. Danas otkrivamo malo više o tome.
- Prošlo je tek godinu dana otkako je Marija Šerifović dočekala ulogu majke. Zahvaljujući surogat majci, sada ima ljupku Mari, a dosljedno se suzdržavala od razgovora o djetetovu ocu. Danas se odlučila pozabaviti ovom temom…
Dijete Marije Šerifović rođeno je u Sjedinjenim Američkim Državama, a pjevačica je za to postala majka preko surogat majke. Zbog nerazumijevanja ove teme na našim prostorima, Marija je već ranije govorila o ocu svog djeteta i ideji surogat majčinstva. Od 2014. živim u Americi, iako to u tom trenutku nije bilo relevantno.
Iako dublja rasprava nije moguća zbog vremenskih ograničenja, podijelit ću svoja iskustva jer bi nekome mogla biti od koristi, a velika je vjerojatnost da i hoće. Svaki korak koji sam poduzeo bio je vođen savjetima vrhunskih liječnika u Sjedinjenim Državama u tom razdoblju. U svom jedinom intervjuu izjavila sam da je nakon brojnih bezuspješnih pokušaja jedino održivo rješenje ovo – istaknula je Marija gostujući u Amidža Showu.
Duboko me brine što na Balkanu, unatoč neizmjernom poštovanju svih racionalnih i civiliziranih ljudi, neki pojedinci i dalje stagniraju. Ovdje se nalazim u Americi, sunčam se na suncu dok čitam članke i programe koji opisuju stradanje onih koji su zatvoreni, uključujući ženu vezanu za radijator i koja pati od zlostavljanja.
Kolegice i kolege, važno je razumjeti da su ove okolnosti složene procese koji zahtijevaju različite dokumente i potpisane ugovore. Mojoj surogat majci omogućene su svakodnevne masaže, a bila je prisutna i kućna pomoćnica. Kako je Marija izjavila, nije riječ o ropstvu. Tko je biološki otac njenog djeteta? Marija je priznala da nikad ne bi otkrila identitet te osobe, navodeći da bi to imalo ozbiljne posljedice.
Spomenula je: “Postoje određene stvari o kojima ne mogu razgovarati i koje moram izbjegavati zbog potpisanih sporazuma, jer je nepredvidivo hoće li netko protumačiti tu informaciju i naknadno pokrenuti pravni postupak protiv mene za deset milijuna dolara ili možda čak i veće iznose. “On je užasan dasa, Europljanin”, rekla je.
Dodatni sadržaj:
Proces suđenja pred Specijalnim sudom u Beogradu pomno je pratio kurir, prateći sve od dolaska maloljetnog prijestupnika do završetka njegovog svjedočenja. Tijekom tog vremena sudnica je bila obilježena dubokim osjećajem tuge, a ogromna napetost navela je nekoliko majki žrtava da privremeno izađu iz sudnice reagirajući na izjave mladog počinitelja.
- Događaje s jučerašnjeg suđenja u “Uvodniku” analizira Branka Travica, novinarka crne kronike Kurira, uz psihologinju Snežanu Repac. U Specijalnom sudu Travica se susreo s majkom mladog nasilnika, koja sina nije vidjela od njegovog prvog svjedočenja.
Moj utisak o Miljani Kecmanović je da se ponaša dostojanstveno u svjetlu sinovljevih postupaka od 3. maja prošle godine, a čini se da je ostala nedirnuta tim događajima. Ovo je moje prvo zapažanje. I ona i njezin suprug izjasnili su se da nisu krivi. Odsutnost grižnje savjesti zbog djetetova ponašanja postavlja značajna pitanja o problemima koji su u pozadini i kako je moguće previdjeti djetetove nedjela, a istovremeno prepoznati izvanredna postignuća koja je postiglo.
Ova situacija zadire u dublje psihološke probleme. Repac je istražio ponašanje roditelja iz psihološke perspektive. Svako dijete dolazi na svijet bez urođenog znanja, prolazeći kroz razvojni proces pod utjecajem obiteljskih i društvenih čimbenika.
Posebno je važno napomenuti da roditelji, kao obrazovani pojedinci, posjeduju svijest o zakonu, koji ih smatra odgovornim za postupke svog djeteta do 14. godine života. Stoga se čini logičnim predviđanje ove odgovornosti. Njihovo uvjerenje u vlastitu nevinost podrazumijeva svijest da faktori izvan njihove kontrole utječu na ponašanje njihova djeteta. To vodi do ispitivanja koji drugi aspekti mogu zamijeniti ljudsku odgovornost.
Općenito, psihološka reakcija bi uključivala voljno preuzimanje odgovornosti, posebno uzimajući u obzir njezine pravne posljedice. Ipak, čini se da ovi roditelji vjeruju da je situacija izvan njihovog utjecaja, kao da su okolnosti neizvodljive. Ako su društvene mreže izvor ovog utjecaja, postaje ključno istražiti mogu li te platforme doista generirati takve učinke.
