Zdravko Čolić iu poodmakloj dobi vlada balkanskom glazbenom scenom, a omiljen je umjetnik među mlađim generacijama. Njegov osebujni glas omogućio mu je stvaranje impresivne glazbene ostavštine, uključujući postavljanje nekoliko rekorda koji ostaju neoboreni do danas i stvaranje bezvremenskih hitova. Unatoč tome što je javna osoba, o njegovom podrijetlu i dalje se mnoga nagađaju.
Iako mnogi zbog mjesta rođenja pretpostavljaju da je Bosanac, stvarnost je sasvim drugačija. I Maja i njegov otac čisti su Hercegovci, a ipak Čola rijetko govori o svom privatnom životu. Rodno mjesto svoje majke, Trebinje i Stolac, spominjao je nekoliko puta, ali nikad obiteljsko selo Vlahoviće, koje se nalazi 15 kilometara od Ljubinja. Vlahovići su nekada bili živahno mjesto s brojnim obiteljima, školom i crkvom, a sada su napušteni. Tu sada žive samo dvije starije osobe i Milivoje Čolić (49), koji je jedan od rijetkih koji se vratio u selo. Milivojev dom nalazi se pored velike kamene kuće u kojoj su rođeni Ćolin otac Vlado i djed Dušan. Kuća se još uvijek može pohvaliti svojim izvornim vratima i lokotom, a iako je krov gotovo urušen, još uvijek je otporna na vremenske prilike, čuvajući odjeke prošlosti. Iako je zarastao u travu i s jedne strane gotovo urušen, ostao je otporan, a nije ga uspio savladati ni posljednji potres.
Ovo je kuća u kojoj se rodio Vlade. Kao što vidite, to je turska građevina i nekada je bila dom kneza sela. Od ove su obitelji i Čolići koji su bili knezovi i gospodarili selom. Kuća je imala gornji ulaz gdje se dolje držala stoka, a gore su spavali stočari. Šćepan je bio posljednji knez Čolića i bio je Zdravkov pradjed. Iako su Čolini preci iz ovog sela, sam Čola nije ovdje rođen. Posjetio je jednom, prije deset godina, sa svojim bratom. Čolin djed se preselio u Topolovac, a Vlado, otac, radio je u policiji u Sarajevu. Milivoje vjeruje da Zdravko možda ni ne vjeruje da je odavde. Nažalost, Čolini preci morali su pobjeći iz sela.
Nakon što je knjaz večerao u toj kući, svi Čolići, kao i ostali seljani iz turskog sela u Crnoj Gori, pobjegli su. Kad su se vratili, vidjeli su da nema vrata od kuće, koja se u narodu zvala polača. Odveli su ih Turci iz Bitulje Donje i doveli u Stolac, koji je bio muslimansko selo. Međutim, kasnije su vratili vrata nakon što su ih uklonili. Milivoje je s ponosom ispričao da su svi Čolići preživjeli ovo iskušenje.
